Don Josip Mužić, profesor je na splitskom KBF-u i doktorirao je duhovno bogoslovlje i filozofiju. Ovaj splitski svećenik istaknuo se u ovo ludo doba koje nas okružuje, po tome što istaknuo pravi problem vjernika danas, a to je sebeljublje, prije Bogoljublja, piše Magnifikat.
“U današnjoj situaciji pandemije, takvo poimanje ljubavi, to sebeljublje koje „ide do prezira Boga“ (sveti Augustin), dovodi do opravdavanja baš svake odluke građanskih i crkvenih vlasti, ne propitujući ih i ne razmišljajući jesu li te odluke možda protiv Božjeg zakona. Na taj se način zapravo pokušava opravdati vlastita udobnost i(li) obraniti povlastice, jer se ide lakšim putem na kojem se ne izlažemo nerazumijevanju i kritikama. Isključuje se vlastito rasuđivanje, ponekad čak s isprikom u stilu „tko sam ja da sudim“. Međutim tako se zapravo pokušava ukinuti grijeh. Jer ako nisam kadar prepoznati i osuditi grijeh, ne mogu se ni braniti od njega. Umjesto osobnog rasuđivanja, prihvaćaju se servirani odgovori vladajuće struje mišljenja. Ponekad se, nažalost, takvo postupanje proglašava poniznošću. Posrijedi je, međutim, najčešće oportunizam u kojem se zatomljuje i iskrivljuje vlastitu savjest, a sve iz nepriznatog straha za sebe ili za svoje najbliže, i sve u ime nazovi ljubavi,” napisao je u svom tekstu pod nazivom ‘Posluh u doba korone’.
A na duhovnoj obnovi u Grohotama od 12. kolovoza, don Josip Mužić u istom stilu poziva vjernike da slušaju Isusa i prate znakove vremena govoreći:
“Gospodin Isus očekuje da znamo prepoznavati znakove vremena, za naš društveni život. Ne – da budemo informirani nego da znamo prepoznavati vrijeme u kojem jesmo, da prepoznamo što je dobro, loše što je nebitno i organizirat se unutar toga to je – poziv na rasuđivanje.
Ne možemo se pravdat da nismo shvatili šta se događa. Imamo razum za prepoznavat znakove i izvlačit pouke. Zato Gospodin pretpostavlja da koristimo ono što nam je dao stvaranjem: razum i volju. On traži da ljubimo Boga svim svojim silama – razum moramo koristiti za odnos s Bogom i ljudima prije svega – da znamo prepoznavat dobro, da se zla možemo klonit a dobro podržavat.
Rečenica od pape krivo tumačena: “Tko sam ja da sudim?” Ispravno tumačenje je – da ni on kao papa ne može suditi pojedinca jer je sud o svakom čovjeku pridržan Bogu. Samo nas Bog može suditi, no to također znači da moramo suditi djela. Ako ne znamo koje je djelo dobro koje je loše – onda smo izgubljeni, dezorijentirani. Ne možemo se više nosit sa grijehom. Moramo koristiti razum i znati da postoji grijeh, grijeh bludni, grijeh homoseksualnosti, da je to zlo – tu nema dvojbe…
Kad Isus kaže “licemjeri” – ukazuje na to da smo skloni PRAVIT SE GLUPI: nisam skužio, nisam do toga došao, nisam prepoznao da je to grijeh. I na kraju – “Bog je kriv na kraju jer mi nije dao dovoljno razuma da se obranim od grijeha”…
Isus kaže – poziva u tom odjeljku Lukina evanđelja: sami sudite! Moramo, dakle, sudit društvene događaje, razlikovat dobro od zla i to je ono što Bog od nas očekuje i zato postoji odgovornost kod svakog od nas. Jesmo li dovoljno razmišljali o svojim i tuđim postupcima? Jesmo li propuštali razmišljati i mogli postići da se tu ne sagriješi. Možemo to vidjeti kod čuvanja male djece gdje idemo korak naprijed, pazimo na prepreke, kako se dijete ne bi ozlijedilo… Tako je to potrebno i na moralnom planu.
Kao što je važno čuvati tijelo, važno je čuvati i DUŠU.
Isus, na drugom mjestu govori o znakovima vremena. U Matejevu evanđelju govori o smokvi – kad počne pupati znate predvidjeti kad će roditi, a tako će biti i s posljednjim vremenima.
Dobit ćete dovoljno znakova da se pripremite na to, na taj najveći povjesni izazov.
Na drugom mjestu – Isus kaže nešto što se može činiti kontradikcija ovomu: “Ne brinite se tjeskobno…” Imamo osnova da predvidimo crni scenarij – kao npr. kad je harala kuga – i to je bila istinska pandemija – da će pokositi pola stanovništva. Međutim Isus zna da moramo računati na to da je ratno stanje – ali traži da zadržimo potreban mir i rješavamo problem po problem…
(Ako se moramo prehranit – racionalizirat hranu; kao Ilija prorok – tri i po godine su jeli jednu pogačicu – postili o kruhu i vodi cijelo vrijeme od tri i pol godine.)
Ne brinite se tjeskobno – znači napravimo što možemo sada – i idemo naprijed.
Također možemo povezat s onim kad Isus najavljuje svoju muku smrt i uskrsnuće – Nije samo neposredno najavio nego i puno prije – ne da im zagorča život, da se ne zanesu uspjesima – da ih pripremi na muku na smrt, ali i na uskrsnuće. Zlo nema zadnju riječ. Bog ima zadnju riječ nakon Isusove smrti…. Kako to primijeniti na naše vrijeme – živimo u posebnim vremenima – u izvanrednim okolnostima …
