Fra Lucijan Kordić, poznati hercegovački franjevac, antologijski hrvatski pjesnik i esejist, rođen je 9. lipnja 1914. godine u Grljevićima, umro 16. lipnja 1993. u Mostaru, a pokopan je na groblju Mekovac u Širokom Brijegu, piše Večernji list BiH. Ova godina u znaku je obilježavanja 30. godišnjice njegove smrti. Znakovit je životni put ovog velikog fratra i književnika. Kroz njegov životopis i književno djelo zrcali se sudbina hercegovačkog Hrvata u 20. stoljeću.
Prijatelji Slovenci
Školovao se u Rasnu, a nakon što je maturirao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu, u Mostaru je diplomirao teologiju i filozofiju. Svoj prvu pjesmu "Jutro" objavio je kao 15-godišnjak 1929. u časopisu "Ruža" Franjevačke klasične gimnazije u Širokom Brijegu.
Od pogroma katoličkih svećenika u Hercegovini od boljševika u partizanskim odorama, posebno u veljači 1945. godine, uspio se skloniti u Zagreb, odakle se u svibnju s mnoštvom civila i vojnika povlači prema Austriji. No, s desecima tisuća hercegovačkih Hrvata biva zarobljen u Bleiburgu i uvršten u nepreglednu kolonu Križnog puta. Osjećajući što će ga snaći u tom maršu smrti, uspio je nekako skočiti s mosta u rijeku Savu, nadvladati njezine valove i izbjeći metke iz strojnice te se dokopati obale i kopna u Sloveniji. Zahvaljujući prijateljima Slovencima dospio je u Italiju.
Na Rimskom sveučilištu apsolvirao je romanistiku i slavistiku, a zbog pogoršanja zdravlja odlazi u Švicarsku gdje će četiri desetljeća djelovati kao misionar, obnašajući službe kapelana u hrvatskim misijama. Od 1951. do 1991. službovao je u Fribourgu, Hergiswilu, Baselu i Zürichu. Potom se vraća u domovinu. Imali smo prigodu razgovarati s fra Lucijanom. Znao bi nam reći kako novinari i povjesničari trebaju što više razgovarati s preživjelim osobama s Križnog puta.
Objavio je 15-ak knjiga poezije, lirskih eseja, zapisa i dokumenata u Chicagu, Rimu, Madridu, Torontu, Zagrebu. Autor je uglazbljene pjesme "Preko gora" ("Blagoslovi sive krše"), koja je postala širokobriješka himna. U rukopisu mu je ostalo mnoštvo neobjavljenih zbirki. Objavljene su i dvije antologije poezije fra Lucijana Kordića: "Plime neizmjerja" (Vinko Grubišić, Rim, 1970.) i "Čudo siromašnih koraka" (fra Šimun Šito Ćorić i Dubravko Horvatić, Zagreb, 1990.). Uvršten je u brojne antologije suvremenog pjesništva i prevođen na sve velike svjetske jezike. Brojne književne priloge objavio je u različitim domovinskim i iseljeničkim novinama, časopisima, godišnjacima te drugim publikacijama. Fra Lucijan Kordić bio je suosnivač i urednik izdavačke kuće u hrvatskoj emigraciji ZIRAL - Zajednica izdanja "Ranjeni labud". Bio je član Društva hrvatskih književnika u Zagrebu i član švicarskog centra PEN-a.
DHK u suradnji sa ZIRAL-om dodjeljuje godišnju nagradu "Fra Lucijan Kordić". Prošle godine ta ugledna književna nagrada dodijeljena je Josipu Novakoviću, a među dobitnicima te nagrade su Tomislav Žigmanov, Julienne Eden Bušić i drugi ugledni književnici. Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne 2018. godine književnu nagradu "Antun Branko Šimić" dodijelilo je Marini Kljajo-Radić za rad (doktorsku disertaciju) "Pjesništvo Lucijana Kordića".
Fra Šimun Šito Ćorić o fra Lucijanu piše: "Uzevši općenito Kordićevo književno stvaralaštvo, moglo bi se nešto reći i o njegovu odnosu prema djelima G. Ungarettija, s kojim je dugo prijateljevao, prema djelima T. Ujevića, kojeg je volio, ili prema djelima Valeryja, Rilkea, Eluarda, Whitmana i još pokojeg, kojima se oduševljavao. Međutim, Kordićevo je pjesništvo nedvojbeno samosvojno i osobnim biljezima označeno."
San o domovini
Najčešće teme fra Lucijanove poezije su drama čovjeka izbjeglice, san o povratku u domovinu, doživljavanje prirode, čovjeka i vjere… Njegovo pjesništvo još su 50-ih godina prošloga stoljeća književni kritičari nazvali "atomskom" poezijom - "atomolirizmom"! Poznat je i po vizualizaciji pjesme. Posebno je zanimljivo to da je pisao pjesme, koje su napisane i tako se čitaju, odozdo prema gore, onako kako čovjek ili stablo rastu! Već 50-ih godina prošloga stoljeća fra Lucijan počinje pisati pjesme u prozi. Književni kritičari otkrili su to da meditativnost njegovih pjesama u prozi ima stanovitu srodnost s poezijom pjesnika prilično mlađih od njega, među kojima su i dva velikana hrvatskog pjesništva - Danijel Dragojević i Veselko Koroman.
