Da je vjera u Isusa Krista, Utjelovljenog Sina Božjeg i jedinog Spasitelja čovječanstva, jedina religija koju Bog želi.
Nakon što je novi i vječni savez uspostavljen u Isusu Kristu, nitko se ne može spasiti slijedeći učenja i običaje nekršćanskih religija. Zato što „molitva upućena Bogu mora biti povezana s Kristom, Gospodinom svih ljudi, jedinim Posrednikom (1 Tim 2,5; Heb 8,6; 9,15; 12,24), po kojem jedinom imamo pristup Bogu“. (Rim 5,2; Ef 2,18; 3,12) (Opći uvod u liturgiju časova, 6)
Duboko vjerujemo da „nema drugoga imena pod nebom dana ljudima po kojem bismo se mogli spasiti“ (Dj 4,12), osim imena Gospodina našega Isusa Krista, koji je bio raspet i kojega je Bog uskrisio od mrtvih. (usp. Djela apostolska 4:12)
Smatramo da je „protivno katoličkoj vjeri doživljavati Crkvu kao jedan od putova spasenja, koji postoji uz druge, odnosno paralelno s drugim religijama, koje bi se nadopunjavale s Crkvom i čak imale u biti istu vrijednost kao ona, iako ide, poput njega, prema eshatološkom Kraljevstvu Božjem“. (Kongregacija za nauk vjere, Deklaracija Dominus Jesus, 21)
Nadalje potvrđujemo da Božanska objava, koju vjerno prenosi vječno Učiteljstvo Crkve, zabranjuje tvrdnje: da su sve religije putevi do Boga, da je raznolikost religijskih identiteta dar Božji i da je raznolikost religija izraz mudre volje Boga Stvoritelja.
Stoga tvrdimo da kršćani nisu samo „suputnici“ sa sljedbenicima krivih religija – što Bog zabranjuje.
Usrdno molimo za pomoć Božje milosti svim današnjim klericima koji svojim riječima i djelima niječu bogoobjavljenu istinu o Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi kao jedinom putu kojim ljudi mogu vidjeti Boga i postići vječno spasenje. Neka, uz pomoć Božje milosti, ovi svećenici uzmognu javno povući svoje stavove, kako to zahtijeva dobro njihove vlastite duše i duše drugih. Uostalom, „neprihvaćanje Krista je najveća opasnost za svijet!“ (Sv. Hilarije iz Poitiersa, Komentar Evanđelja po Mateju, 18)
Po molitvama, suzama i žrtvama svih istinskih sinova i kćeri Crkve, osobito onih „malenih“ u Crkvi, neka pastiri Crkve, a nadasve papa Franjo, dobiju milost nasljedovanja apostola, bezbrojnih mučenika, brojnih svetih rimskih poglavara i mnoštva svetaca, osobito sv. Franje Asiškog koji je, kao „čovjek koji je bio istinski katolički i apostolski, osobno preuzeo zadatak koji je zapovjedio i svojim učenicima – prije svega obratiti pogane Kristovoj vjeri i zakonu“. (Papa Pio XI., Enciklika Rite Expiatis, 37)
Vjerujemo, i uz Božju milost spremni smo za nju dati svoj život, u božansku istinu koju je navijestio Isus Krist, a koja je sadržana u riječima: „Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ (Ivan 14,6)
+ Athanasius Schneider, pomoćni biskup nadbiskupije Svete Marije u Astani
