Unutar obitelji postoje skladni odnosi, ali i oni oko kojih se potrebno potruditi. Oni proizlaze iz takoreći „kemije” koja egzistira među ljudima, a ovisi o karakternim osobinama, zajedničkim mišljenjima, interesima i sličnim pristupima, piše Aleteia.
Obitelj je poput živog bića: neprestano se mijenja, raste i postoji u odnosu s drugim živim bićima. Postoje trenuci mira i trenuci kada se sve čini kao da je na klimavim nogama. A zahtjevnije je kad nas snađu izazovi poput bolesti ili ekonomske nestabilnosti.
Sjećam se kada je moj šef, koji je bio oženjen i imao djecu, iskoristio svu svoju i ženinu ušteđevinu da kupi novu kuću. Bio je to njihov san u kojeg su polagali sve nade. No preko noći su shvatili da su bili žrtve prijevare. Bio je to okrutan udarac za njih. Kad sam ga pitao kako su, odgovorio je: “ne pozdravljamo se više žena i ja, ne razgovaramo”.
Kada postoje problemi, oni utječu na naše ponašanje, a najviše mogu utjecati na odnos s nama bliskim ljudima.
Bio je to veliki financijski problem koji je, hvala Bogu, pravno riješen i nije ostavio posljedice na obiteljski život tih ljudi.
Ali važno je biti oprezan u situacijama koje se možda čine bezazlenima odnosno nevažnima, ali su zapravo jako važne. U obiteljskom životu mogu postojati prepreke koje se čine kao manji problemi, ali na kraju izgrade zidove koji nas međusobno odvajaju. Reakcije koje proizlaze iz teškog karaktera člana obitelji o kojem ne govorimo i koje nas sve više smetaju, greške za koje nismo tražili oprost (ili za koje nismo zamoljeni za oprost), tuđe pogreške o kojima radije šutimo, ali ih čuvamo u sjećanju. To su prepreke koje grade zid.
Trenutak kada nagomilana lista izlazi na vidjelo
Naše je ponašanje slično ponašanju trgovca koji svakodnevno bilježi prodaju i radi inventuru – dugačak popis koji ga rastresa.
U našim obiteljskim odnosima možemo završiti s vrlo dugačkim popisom bilježenih pritužbi koje nas ostavljaju zbunjenima. Izgradili smo račun, a da toga nismo bili svjesni. Na kraju, ovi su popisi ta bomba koja neizbježno eksplodira, zid koji gradimo, koji nas dijeli. Važno je biti pažljiv, napose u obiteljskom životu kako ne bi podigli one ponekad neprimjetne zidove koji nas udaljavaju. “Ako gajimo ljutnju umjesto da previdimo male stvari koje nas muče, ono što je normalno i bezopasno, moglo bi postupno otupjeti naša srca tako da naši odnosi s drugima – a time i atmosfera u kući – postanu napeti”, upozorava fra. Carlos Ayxelà, svećenik koji radi u pastoralu mladih i obitelji u Švicarskoj.
Što mogu učiniti da izbjegnem podizanje zidova u svojoj obitelji?
Otac Carlos nudi recept: milosrđe. Dopustite mi da to ponovim velikim slovima: MILOSRĐE.
“Milosrđe”, kaže Ayxelà, “izvlači nas iz začaranog kruga ogorčenosti, koji vodi do gomilanja popisa pritužbi u kojem se „ja” uvijek uzdiže na račun drugih zbog njihovih stvarnih ili izmišljenih nedostataka.”
Milosrđe, za kršćanina, znači gledati Kristovim očima. Kako bi Isus gledao moju svekrvu? Kako bi Isus gledao moju sestru, ili mog šogora, moje dijete, ili onu osobu od koje me boli glava? Preduvjet za gledanje Isusovim očima je odnos s Isusom kako bismo ga bolje upoznali i razumjeli njegovu perspektivu.
Govoriti Bogu o onome što nas razdvaja
“Božja ljubav”, objašnjava fr. Carlos, “potiče nas da ga tražimo u svom srcu, da tamo nađemo svoje olakšanje.” To je odlično rješenje: trebamo li razgovarati o sukobima? Da, naravno, ali prvo trebamo razgovarati s Bogom, koji pruža perspektivu iz koje bi se trebale prosuđivati činjenice i odgovarajuće riječi u razgovoru s drugima. Može se i nakon molitve s Bogom pronaći mir te se odlučiti za šutnju.
Oslobodi se gorčine koja me odvaja od moje obitelji
Što je točka početka? Molitva.
Otac Carlos ističe: „Sve počinje s našim vlastitim srcem: u molitvi se suočiti s doživljenom ljutnjom, povjeravajući Božjem milosrđu osobu koja je nepravdu počinila. Tada ćemo otkriti da nas ova unutarnja borba čisti od zla, a da nas molitva i ljubav oslobađaju unutarnjih okova zamjeranja. Tako je ružno inatljivo! Svaki dan imamo priliku vježbati se opraštati, živjeti ovu plemenitu gestu koja čovjeka približava Bogu.”
Razmišljanja oca Carlosa nalaze se u njegovoj knjizi “La ternura de Dios. Misericordia y vida diaria”, koja je objavljena na španjolskom.
