U Lukinom evanđelju nalazimo dvije rečenice koje su sadržane u molitvi 'Zdravo Marijo'. Prvi dio molitve dolazi je iz Navještenja, kada je anđeo Gabrijel pozdravio Mariju rekavši joj: 'Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom!" (Lk 1,28.) Drugi dio molitve preuzet je iz Marijina posjeta rodici Elizabeti koja ju je pozdravila riječima: 'Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje' (Lk 1,42), piše Laudato.
Dakle, tekst molitve dolazi iz Novoga zavjeta, ali kršćani su te dvije rečenice 'spojili' tek u 11. stoljeću, pojašnjava Aleteia. Navodeći prema katoličkoj enciklopediji, o pobožnoj molitvi 'Zdravo Marijo' gotovo da nema tragova prije 1050. godine. U početku je molitva bila poznata kao 'Pozdrav Blaženoj Djevici', a sastojala se samo od dvije spojene prethodno spomenute rečenice. Tek kasnije dodan je drugi dio molitve koji počinje sa 'Sveta Marijo'. Službena molitva uključena je u Rimski brevijar 1568. godine i od tada pa do danas postaje središnji stup katoličke pobožnosti.
Tridentski katekizam pojašnjava kako u prvom dijelu molitve 'Zdravo Marijo' upućujemo Bogu najveću pohvalu i uzvraćamo mu najiskreniju zahvalnost za sve milosti koje je dao Djevici Mariji. Molitvu upućujemo i samoj Djevici zbog njene vjernosti Bogu te joj upućujemo poštovane i gorljive čestitke. Tom obliku zahvalnosti Crkva je dodala molitvu u kojem zaziva Majku Božju da svojim zagovorom pomiriti Božje prijateljstvo s nama bijednim grešnicima.
