Dok je sjedila uz put i dijelila svoje krunice, ljudi su joj prilazili s dubokim poštovanjem, grlili je i ljubili, kao vlastitu baku.
Posebno dirljiv trenutak zabilježen je kada su joj prišla dva dječaka, jedan ju je snažno zagrlio, dok je drugi, s potpunom nježnošću, poljubio njezinu ruku. U tim tihim gestama nije bilo ni žurbe ni riječi, samo iskrena zahvalnost i osjećaj bliskosti koji se rijetko viđa. Ni odrasli nisu skrivali emocije, žene su joj prilazile, saginjale se, grlile je i ljubile u obraz, primajući krunicu kao dar, ali i kao blagoslov.
Baka Zdravka sve je dočekivala s blagim osmijehom i mirom, jednostavno, onako kako je i živjela. Ti prizori danas ostaju snažan podsjetnik da svetost često živi upravo u malim, tihim ljudima, onima koji ne govore mnogo, ali svojim životom dotaknu srca tisuća.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti medjugorje-info.com kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
