Ako je križ koji ti je Bog dao i pretežak, on nikada nije teži od njegove milosti. Ako su iznad tvoje glave mračni oblaci, s druge se strane smiješi sunce. Spusti se na koljena i moli. Kad ponovno otvoriš oči, vidjet ćeš pukotinu u oblaku i sunce će se, smiješeći, promoliti.
Kako ćeš rasti bez kušnje? Kako ćeš jačati bez testiranja? Kako možeš dokazati da si kršćanin bez kušnje? Kako ćeš upoznati milost, ako je nikada ne trebaš? Kako cvijet duše može rasti bez kiše? O da, što više razmišljam o tome, sigurniji sam da je mnogo utjehe u kušnji.
Međutim, osjećam kako sam vođen da iznesem riječ upozorenja onima koji su mladi u Kristu. Ne dopustite da vaša vjera postane drska. Time hoću reći da ne smijete ulaziti u kušnju ili je tražiti samo zato kako biste dokazali da vas je Gospodin u stanju sačuvati. Velika je razlika između borbe s đavlom na njegovu terenu i sotonina napada kad ste na Božjem terenu.
Bog nam nije rekao kako nam obećava da se nikada nećemo opeći ako se igramo vatrom. Ali je rekao da ako nas bace u vatru, on će biti uz nas i provesti nas kroz nju. Opasna je stvar nastojati se primaći rubu provalije kako bismo dokazali da nećemo pasti u nju. Kad tako činimo, izlazimo iz Božje vjere i ulazimo u drsku sebičnost.
