A ipak, s druge strane, najveći izvor smrti o kojem se malo govori u medijima isti je taj čovjek. Vodeći uzrok smrti i u 2025. bio je pobačaj. Pobačeno je 73 milijuna beba širom svijeta. Toliko o tome koliko je svijet licemjeran i koliko ne poznaje Božju ljubav. Prava ljubav uvijek štiti najslabije i prava ljubav se uvijek zalaže za život jer Bog je život. Zato nas Gospa i traži da „budemo molitva i blagoslov za sve one koji nisu upoznali Božju ljubav.“ Bez poznavanja Boga i njegove ljubavi, lako nas zaslijepi licemjerstvo svijeta i njegove lažne istine i ideologije.
VAŽNO JE BITI RAZLIČIT OD DRUGIH
Današnji svijet ne trpi različitosti. Jer biti drugačiji i različit zahtjeva od drugoga prihvaćanje, razumijevanje, umiranje sebičnim i egoističnim željama, stvaranje kompromisa u kojem se svatko malo odriče svojih komotnosti, a to znači hod prema svetosti. Najveći rast u prihvaćanju i umiranju sebi nalazimo u muško-ženskim odnosima, jer su muško i žensko psihički, emocionalno, tjelesno i duhovno, najrazličitija stvorenja na zemlji. Težnja svijeta je sve ujednoličiti, da sve postane unisex, od načina oblačenja, razmišljanja, političke, ekonomske i društvene globalizacije, do ukidanja identiteta, nacije i spolova. Lažna se tolerancija promiče kako bi se zapravo prihvatila istospolna razmišljanja i bolesna stanja koja dozvoljavaju potpunu anarhiju pojedinačnog mišljenja i ponašanja.
Gospa nam u zadnjoj poruci kaže: „Dječice, budite različiti od drugih…“ Što to znači? Biti 'drugačiji' u Biblijskom smislu znači biti 'svet'! Riječ „svet“ (kadoš) na hebrejskom riječ izvorno znači odvojen, različit, drukčiji. Svetost se u Starom zavjetu odnosi prvenstveno na Boga kao osobu, a i na sve ostalo ukoliko je s njime povezano. Božja svetost je Božja osobina koju je najteže objasniti, dijelom zato što je to jedan od Njegovih suštinskih atributa koji nije svojstven čovjeku. Mi smo stvoreni na Božju sliku i imamo dosta Njegovih osobina, u mnogo manjem obimu, naravno – ljubav, milosrđe, vjernost, itd. Ali neke od Božjih svojstvenosti stvoreno biće nikad neće imati – sveprisutnost, sveznanje, svemoć i svetost. Božja svetost je ono što ga razdvaja od svih drugih bića, što ga čini posebnim i odvojenim od svega drugog. Njegova svetost je više od Njegove savršenosti ili bezgrešne čistoće; to je suština Njegove “ drugosti”, Njegove transcendentnosti. Božja svetost otjelovljuje tajnu Njegove veličanstvenosti i čini u nama da gledamo u oduševljenju u Njega, kako počinjemo da spoznajemo samo dio Njegove veličine.
Biti različiti od drugih za Gospu znači težiti tome da živimo sveto. Da se svaki dan trudimo biti što sličniji Bogu i njegovoj svetosti, njegovoj drugosti, tj. ne suobličavati se slici ovoga svijeta, njegovim ispraznostima, prljavštinama, tjelesnosti i lažima… Znači živjeti sakramentalni život i molitvu koji dušu uzdižu u Božje frekvencije postojanja i čine nas više nebeskima nego zemaljskima, čine nas da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta!
VAŽNO JE SVOJOM POZITIVOM BITI ZNAK DRUGIMA
Današnji svijet preko društvenih mreža, medija i svih razina društva šalje sliku prema kojoj izgleda da je sreća i pozitivnost proporcionalna savršenosti života, ljepoti, bogatstvu, mladosti, društvenom statusu… Po toj logici najsretniji ljudi bi trebali biti u naj razvijenim zemljama i na najvišim ljestvicama društva. Tu laž razotkrivaju statistike koje pokazuju da su upravo najrazvijenije zemlje na prvim mjestima po broju samoubojstava, perverzija i depresivnih oboljenja, a slično je i sa najbogatijim slojem ljudi na zemlji.
Sreća i pozitivnost ne nalaze se dakle u vanjskim čimbenicima. Isus, apostoli i sveci, a zatim i brojni ljudi sa različitim tjelesnim ili psihičkim hendikepom ili bolešću, uče nas kako se Božja snaga baš u slabosti čovjeka očituje. Kako se u teškoći koja se živi sa smislom, sa ljubavlju prihvaćanja zbog proslave Boga i vječnog spasenja, otkriva zadovoljstvo, zahvalnost, ljubav – dakle onaj pozitivni stav na koji nas Gospa poziva. Postoji izreka: „Ondje gdje se osjećaš najviše slomljeno – krije se tvoj poziv!“ koja otkriva temelj Božje pedagogije: mudrost križa.
Mi nemamo ništa, osim onog što nam je dano Odozgor, čime bi se mogli hvaliti. Možemo se hvaliti jedino našim slabostima, kako bi se Božja snaga i mudrost u nama još više pokazale i dokazale da sve ono dobro u nama i u onome što radimo, samo od Boga dolazi. Živjeti s ovom spoznajom vlastite malenosti i krhkosti, u otvorenosti za Božju proslavu preko nas, čini nas da budemo znak Božje ljubavi drugima. S Korizmenim vremenom koje je pred nama, sa svojim pokorničkim tonom i praksom, Crkva nam pruža još jednu priliku samootkrivanja i osvješćivanja ove Božje mudrosti koja se očituje u ludosti križa. Krenimo stoga i ovaj put s Gospom na još jedan novi hod prema spoznaji vlastite malenosti i Božje veličine i vječnosti čiji znak trebamo postati u ovom propadljivom svijetu.
Paula Tomić /Glasnik Mira 2/2026.
