To je milosni sakrament spasenja. Ispovijed je duhovno uskrsnuće. To je radosni susret maloga grješnog čovjeka s velikim milosrdnim Bratom Isusom Kristom, nazočnim u njegovoj Crkvi. Katolik ide na ispovijed jer je, u svjetlu vjere, svjestan da svojim činima, ili barem nakanama, nije prema ljudima postupao kao prema braći ni prema Bogu kao Ocu. Svjestan je da je povrijedio ljubav, ide na ispovijed zato što žali zbog svojih postupaka i što želi, milošću oproštenja i odrješenja, nanovo zadobiti prijateljstvo Božje u Kristu.
U sakramentu pokore vjernik se na neki način ponovno rađa i opet zadobiva krsnu svetost koja je više ili manje grijehom narušena. Tko se među odraslim kršćanima spasava, redovito se po tom sakramentu spašava. Tko propada, redovito zbog tog sakramenta propada. Ispovijed je velika milost Božja, dragocjeni uskrsni dar Uskrsloga svojim učenicima. "Svi smo grješnici. I svi smo ranjeni grijehom. A ranjeniku treba lijek i liječenje. Bolesniku treba ozdravljenje. A to je upravo ispovijed. Ona je lječilište i oporavilište. Ona zacjeljuje naše ranjeno srce. Ona ozdravlja naše bolesno biće. Liječnik i ozdravitelj je sam Gospodin Bog. A posrednik je u tome svećenik - ispovjednik".
Ispovijed je božanski Spasitelj postavio kao uvjet oproštenja. Bog je spreman sve nam oprostiti sve što smo učinili djelima i mislima, riječima i željama. Da bi ispovijed bila dobra, potrebo je: svjesno, pripravno, ponizno, iscrpno i skrušeno priznati pred Bogom i njegovim predstavnikom sve ono što smo sagriješili.
