U Hebrejima 11,3, stoji kako vjerom doznajemo da je vidljivi svijet stvoren Božjom riječju, tako da je VIDLJIVO PROIZVEDENO IZ NEVIDLJIVOG. Kako je nastalo vidljivo?
Iz nevidljivoga. To znači da je najprije bilo nevidljivo, a zatim vidljivo. Nevidljivo je prvo, ono je kao prototip, a ovo vidljivo kopija je, sjena stvarnosti. To je nešto slično, kao kad je Bog Mojsiju u duhu pokazao kako treba izgledati šator sastanka, te mu je rekao neka učini vjerno sve kao što je vidio da je u nebu. Zašto to govorim? Najprije moramo razumjetida pored ovog materijalnog svijeta postoji i duhovni. Materijalni je vidljiv, a duhovni nevidljiv. Problem je u tome što sa svojim tjelesnimosjetilima (okus, opip, njuh, sluh, vid) kontaktiramo samo s materijalnim svijetom. Ali tjelesnim osjetilima ne možemo dotaknuti duhovnu stvarnost. Nju dotičemo duhom. I onda, ako u životu vidimo ili gledamo samo nepovoljne okolnosti, razočaramo se i gubimo vjeru, a da uopće ni ne slutimo što se zapravo događa u duhovnom svijetu. Mali princ jednom je rekao: «Samo srcem čovjek dobro vidi. Bitno je očima sakriveno.» I to je točno. Kroz tjelesna osjetila možemo dohvatiti samo DIO, tj. POVRŠINU STVARNOSTI, a samu stvarnost, ne! Bitno je očima sakriveno. Stvarnost je u duhovnom svijetu. Ono najbitnije, duhovno, ne možeš dokučiti tjelesnim osjetilima. Nego KAKO? Duhom. On kontaktira s duhovnom stvarnošću. I to je područje vjere. (O čovjekovu duhu govorili smo u prošloj Rhemi br.6, u članku: «Jeste li nanovo rođeni?»)U tom duhovnom svijetu Bog je kroz žrtvu Isusa Krista pripremio za nas sve blagoslove koje nam je đavao ukrao.
U poslanici Efežanima 1,3 stoji: «Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas je blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim, na nebesima u Kristu.» Čime nas je Bog blagoslovio? Svakim mogućim blagoslovom. I ti su blagoslovi duhovni! Gdje su pohranjeni? U nebesima, tj. u duhovnom području (svijetu). Kako možemo doći do njih? Po Isusu naravno, preko vjere! Znači, premda tjelesnim osjetilima ne vidimo te blagoslove, oni su tu, oni postoje i oni su stvarni. (Jer osjetilima možemo dokučiti tek malo, tek sjenu stvarnosti, tek ovaj materijalni svijet, a ono bito, samu stvarnost, duhovni svijet, ne možemo). Zato se govoreći o duhovnim stvarnostima, ne možemo ravnati prema tjelesnim osjetilima, nego prema zakonu duha.
Kako je lijepo znati, da je Bog u nebu već pripremio sve moguće blagoslove koji su ti potrebni. U nebu već postoje rješenja za sve probleme koje možeš zamisliti (zdravlje, oproštenje grijeha, spasenje, snaga, zaštita, mir, sreća…) Čitavo vrijeme oni su ondje. I svi su ti blagoslovi za Božju djecu. Sve što moraš učiniti jest da ih uzmeš. Kako? VJEROM! Ona je KLJUČ kojim otvaraš vrata raja, riznice Božjega kraljevstva. I zato: sve što moramo naučiti jest: KAKO VJEROM TE BLAGOSLOVE UČINITI SVOJIM?! Ili drugim riječima: kako vjerom te blagoslove iz duhovne stvarnosti prenijeti u našu materijalnu, fizičku stvarnost.
