Penju se i mole, mole ružarij, jedno po jedno otajstvo vodi ih preko Gospe do Spasa Isusa; razmišljaju o silnoj ljubavi Otkupiteljevoj uz postaje Križnog puta. Mnogi i premnogi bosi, i stari i mladi, a veselo i požrtvovno nose i one na invalidskim kolicima.
I nema tu utabanih lijepih staza nego tek kamenje i kamenje, veliko, ali ne više tako oštro jer su ga izglačale noge milijunskog broja hodočasnika. O kad bi kamenje moglo progovoriti, kako bismo divne doživljaje vjere, obraćenja, uslišanja i milosti mogli čuti…
Pratim blagoslovljena međugorska događanja od samih početaka do danas i nikada dosta. Jednako onda kad sam prvi put pješačio od Čitluka do Međugorja , jednako tako i kad sam, makar i teže, i sam brusio i glačao kamenje Brda ukazanja i Križevca, jednako tako i danas kad me dobrota Gospinih prijatelja na kolicima nosi uz Brdo ukazanja ili dovodi do mjesta na kojem će Mirjana s Gospom moliti za obraćenje onih koji još nisu upoznali ljubav Božju i prenijeti nam poruku Gospe i Majke.
I ne mogu ne ići, ne doći, ne dolaziti u najljepše mjesto na svijetu gdje je Gospa prisutna. Tu punim svoje duhovne baterije i molim: Gospe draga, reci Isusu da mi pomogne da budem ono što On hoće.
mons. Eduard Perićić
