A budući da je Marija u nebeskoj slavi savršeno sjedinjena s Isusom, onda je i Marija “s nama u sve dane – do svršetka svijeta”. Ona nas motri, gleda, pazi, vodi, čuva… sve poput dobre majke. Ona se združuje s nama ponajviše i poglavito u svetoj euharistiji, po primjeru i po uzoru na svoga Sina. Gdje je Sin tu je i Ona, Majka svih živih. Euharistija nam omogućuje da se sjedinimo s Kristom, dakle i s Marijom, i sa svima svetima i blaženima koji su već u slavi Božjoj, u njegovu kraljevstvu, u kraljevstvu živih i proslavljenih. Svaka je sveta euharistija, sveta Misa, susret s proslavljenim Kristom, s proslavljenom njegovom Majkom. Mi se združujemo s Kristom i s njegovom Majkom i sa svima proslavljenima u vječnosti. Misa je svečana koncelebracija živih i mrtvih, svih vjernika i onih na putu, i onih na „čišćenju“ i onih u slavi Božjoj (usp. F.-X. DURRWELL, Krist, čovjek i smrt, KS, Zagreb, 2009., str. 67-69).
Naša Majka Marija i s njome svi umrli koji su sada u Božjoj slavi, svi koji su nas pretekli, koji su “s onu stranu svale zavjese”, sada u punini slave otajstvo koje mi slavimo u otajstvu euharistije (Tridentski koncil, zasjedanje VIII, 8). Drugi vatikanski koncil vidi u euharistiji “anticipaciju nebeske gozbe” (Gaudium et spes / Radost i nada, 38). Zato nas Marija gleda iz vječnosti – kroz prozor vječnosti kao što mi motrimo ljude na ulici kroz prozor svojega doma – motri, pazi, blagoslivlja, bdije nad nama, vodi nas do Isusa. Per Mariam ad Jesum.