Gospodine, čak si i u posljednjim trenucima svog života i najteže patnje, razmišljao kako bi se pobrinuo za nas, pa si nam darovao svoju majku. Otvori naša srca i pokaži nam kako da ju ljubimo poput tebe, i nasljedujemo njen primjer poniznosti i ljubavi.
1. Marijina nazočnost podno križa
Samo Ivan spominje nazočnost Marije podno križa. Drugi evanđelisti spominju druga imena: Mariju Magdalenu, Mariju, majku Jakovljevu i Josipovu, i Salomu, majku Jakovljevu i Ivanovu. Ove su žene slijedile Isusa tijekom njegova javnog djelovanja i pomagale su mu u dobrima i služenjem. "Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara." (Lk 8, 1-4). Marija nije bila dio ove skupine žena, pa je stoga tim važnija njena nazočnost podno križa. Isus ju izdvaja da bi razgovarao s njom. Njegove riječi s križa otkrivaju nam značenje Marijine prisutnosti prema božanskom planu.
Marija je bila nazočna na Kalvariji po vlastitoj želji. Ona je tamo, jer želi biti tamo. Druge su ju žene vrlo vjerojatno, osobito njena rođakinja, Marija, žena Kleofina, nastojale poštedjeti prizora patnje njena sina. Došla je u Jeruzalem svjesna da pismoznanci i farizeji žele Isusa smaknuti. Marijina nazočnost podno križa nije bila puka posljedica stjecaja okolnosti, nego je proizašla iz njene čvrste odluke da bude tamo. Vodio ju je bez sumnje Duh Sveti, da ju sjedini s dramatičnom Kristovom sudbinom.
2. Nazočnost Ivana podno križa
Ivan je bio sljedbenik Ivana Krstitelja, i pokazao je veliku duhovnu osjetljivost. Kada ga je Krist pozvao, sve je ostavio i odmah je krenuo za učiteljem. Korijenito se je predao Kristu. On i njegov brat bili su poznati kao "sinovi groma" (Lk 9, 52), a Isus je nastojao ispraviti njihove ispade i obuzdati njihovu energiju. Ivan je bio jedan od trojice izabranih apostola koji su svjedočili posebnim događajima poput Preobraženja (Mt 17), oživljavanja Jairove kćeri (Mk 5, 37) i Kristove agonije u Getsemanskom vrtu (Mk 14, 32-42). Veoma bliska, osobna ljubav razvijala se između našeg Gospodina i Ivana, pa se je mogao zvati krajnje jednostavno "Isusovim ljubljenim učenikom". Ova mu je ljubav omogućila prevladati strah nakon prvotnog bijega s poprišta Isusova uhićenja i vratiti se podno Kristova križa.
3. Moja nazočnost podno križa
Vidimo sada da su ljubav i odanost Kristu doveli Mariju i Ivana podno križa. Odanost Majke i prijatelja uvelike je utješila našeg Gospodina u muci. Njihova ih je nazočnost koštala velike patnje, patnje sjedinjene s Isusovom patnjom.
Svojom nazočnošću podno križa moramo oponašati Mariju u njenoj molitvi i razumijevanju Krista. Tako ćemo moći čuti Božje riječi, koje nam osvjetljavaju naš kršćanski put i jačaju nas da ne klonemo na svom putovanju. Zato napravimo molitvi prostora u svojim srcima, i nemojmo traćiti svoje vrijeme i razmišljanja na ispraznost i površnost izvanjskih stvari. Da bismo to postigli, u našim dušama mora biti prostora i za neku vrstu šutnje.
Marija je također bila ponizna. Bog ju je obilato obdario, ali ona sve darove skrušeno prihvaća: "Veliča duša moja Gospodina." Bog ju je izdvojio za posebnu povlasticu i zadatak, a ona ga je poslušno prihvatila: "Neka mi bude po riječi tvojoj". Rečeno joj je da čeka u pozadini kada je Krist započeo sa svojim javnim djelovanjem, a iz Kane se ponizno i poslušno vraća u Nazaret.
Kad bismo samo posjedovali duhovnu zrelost i bili poučljivi te slušali Boga! Tada bismo bili podno križa, a ne negdje drugdje, i ne bismo činili samo ono što je lakše i što pruža više zadovoljstva. Da barem imamo Marijino poštenje, te ponizno prihvaćamo svoja ograničenja i darove, kvalitete i kreposti, tada bismo zajedno s njom bdjeli podno križa. Bila je vjerna čak i kada je to značilo da će joj mač probosti dušu.
Pa ipak, čini se da Marija brine mnogo manje od nas. Njen pristanak Bogu donosi joj mir, a raduje se i uzda se znajući da je u Božjim rukama.
Upitnik
Ova neobavezna pitanja namijenjena su pomoći vam procijeniti svoj život u svjetlu nadahnuća koja vam je Bog upravo dao u trenucima provedenim s njim u molitvi.
Cijenim li Mariju, "milosti punu" kao istinski i savršen uzor svih kreposti? Jesam li razmišljao o njenom primjeru tragajući za pozivom u svom životu, uzdajući se u Boga i stavljajući ga na prvo mjesto?
Pomaže li mi Marijin primjer odanosti i ljubavi prigrliti svoj mali svakodnevni križ?
Razmišljam li o ljepoti Marijine duše i o njenom životu, i ponosim li se time što zahvaljujući njegovu daru, ona nije samo Kristova već i moja majka?
