Tad anđela dozivaše
koji Gabrijel se zvaše,
k Mariji da brže leti,
nazaretski u dom sveti,
da blagu joj vijest najavi
i pristanak njen pribavi;
u njoj potom, istog trena,
Riječ je tijelom odjevena...
Vrijeme ono dospjelo je
da se svjetlo rodilo je...
Djeva čista, Majka mila
u jasle ga postavila
među dvije nijeme živine
da mu ondje družbu čine.
Vjenčanje se ovdje zbiva
božanstva i čovječanstva,
zato ovaj prizor skriva
mnogostruka svjedočanstva...
Majka udivljena gleda
zamjenu još neviđenu:
Bog se ljudskom plaču preda,
ljude Božja radost prenu!
To dvoje se prvom zbilo
i na zemlji pojavilo.
Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji i Majka Božja je moja i sve su stvari moje... Bog je moj i za mene, jer Krist je moj i sav za mene... Što dakle tražiš, dušo moja?! Tvoje je sve i sve je to za tebe.
