Logoterapija je posebna kako po svom sadržaju, tako i po svojoj pozadini. Frankl je cijelo razdoblje Drugog svjetskog rata proveo kao zatočenik u koncentracijskim logorima – točnije četiri logora, uključujući Auschwitz. U logorima je izgubio sve što je do tada imao: obitelj, prijatelje, posao… ali ne i smisao života.
Unatoč okrutnim okolnostima koncentracijskih logora, Frankl nije odustao od uvjerenja da život uvijek i u svim okolnostima ima smisla. Temeljni je zadatak svakog čovjeka biti odgovoran za smisao svog života. Frankl je vjerovao da to nužno vrijedi za sve ljude i da je svaki čovjek za to sposoban, bez obzira na društveni položaj, način življenja ili bilo kakve životne okolnosti.
Potvrdu toga vidio je i u logoru, kod zatvorenika koji su i u najtežim uvjetima bili u stanju uzdići se iznad vlastite patnje i uvijek tražiti priliku da učine neko dobro.
Potvrdu ovog Franklovog učenja, čuti ćete danas u razgovoru s našim današnjim gostom. On se zove Marko Šiljeg i dolazi iz mjesta Vašarovića pokraj Ljubuškog. Ima 21 godinu i boluje od distrofije mišića. Markovi roditelji imaju četiri sina i dvije kćeri, a od ove nasljedne distrofije mišića obolio je naprije Marko jer je najstariji sin, te još dvojica braće. O svima njima brine njihova majka. Otkriće nasljedne bolesti prvo ih je sve u obitelji šokiralo, ali su se polako, otkrivajući vjeru, opet sastavili i sada u svojim križevima vide smisao.
Obrativši se, Marko je posebno otkrio kako kako Bog kroz njega djeluje unatoč njihovoj fizičkoj nemoći. O svom pronalaska smisla života u Bogu i svojoj želji da kroz studij LOGOTERAPIJE svoju vjeru svjedoči drugima Marko će vam više toga reći u razgovoru koji slijedi:
