Mrežna stranica u potpunosti posvećena svetom Padru Piju objavila je tekst o “duhovnoj djeci” Padra Pija, koji prenosimo u cijelosti.
“Kad umrem, zamolit ću Gospodina ostati na vratima Raja i neću ući sve dok u nj ne uđe moje posljednje duhovno dijete”.
U ovim jednostavnim, ali uvjerljivim riječima, nalazimo izvanredno obećanje Padre Pija, praktički “osiguranje” vječnosti. Činjenica je kako je mnogo njegove duhovne djece, osobito pred kraj svečeva života bilo zabrinuto što će se dogoditi pa je često čuo pitanje: “Kad nas napustiš, kako ćemo bez tebe?” Odgovarao je: “Bit ću uz tebe više nego ikad. Dođi, posjeti moj grob i primit ćeš puno više nego li prije”.
Knjiga Saveria Gaete “Padre Pio, na pragu Raja” (Padre Pio, sulla soglia del Paradiso, San Paolo Edizioni) dokumentira kako ovo nisu isprazne riječi. Angelo Battisti, bliski suradnik Padre Pija i upravitelj Kuće za ublažavanje boli (Casa Sollievo della Sofferenza) prisjetio se riječi koje mu je uputio svetac: “U grobnici ću biti živ više nego ikad!”
Pristupačnost Padre Pija i njegovu sposobnost da bude prijatelj svima, zamijetili su svi oni koji su mu došli na ispovijed. “Kada mi Gospodin povjeri dušu”, rekao je, “stavljam ju na svoja ramena i nikad ju više ne puštam. Svatko može reći: Padre Pio je moj!”
Duše njegove duhovne djece bile su mu veliki Božji dar. Jednom ga je prilikom Angelo Battisti upitao: “Kako se možete sjetiti svih duša koje vam se obraćaju, bilo onih koji dolaze ovamo ili onih koji vas izdaleka mole za pomoć? Pretpostavljam da molite na jednu, zajedničku nakanu, stavite sve jedan ‘kotao’ … ” Padre Pio grubo mu je odgovorio: “Vas ću baciti u ‘kotao’… Poznajem svako svoje duhovno dijete poimence, mogu im prebrojati vlasi na njihovim glavama, čak i više od toga!”
Želja za trpljenjem kako bi se spasile duše grešnika bila je smjernica njegovog života. Vidljivo je to iz pisma koje je Padre Pio 29. studenog 1910. poslao Padre Benedettu u kojem je zatražio jedno posebno dopuštenje: “Već neko vrijeme osjećam potrebu ponuditi se Gospodinu kao žrtva za grešnike i duše u Čistilištu. Ta mi želja neprestano raste u srcu. Ustvari, već sam nekoliko puta molio Gospodina da meni pošalje kazne koje su pripremljene za jadne grešnike i duše koje su u stanju čišćenja pa makar ih ustostručio samo kako bi se grešnici što prije obratili, a duše iz Čistilišta čim prije ušle u Nebo. U poniznosti pred vama tražim dopuštenje da se ponudim Gospodinu kao žrtva za sve njih.”
Padre Benedetto shvatio je njegove riječi dao svoje odobrenje. Od tada je Padre Pio neprestano obnavljao obećanje koje je dao Gospodinu.
“Želim trpjeti do svršetka svijeta”, odgovorio je Malvini Lureti koja mu je sugerirala da se treba odmoriti. Potvrdio je to i Padre Pierino Galeoni, svećenik koji je i sam bio duhovno dijete Padre Pija: “Otkrio mi je kako želi biti ne samo savršena žrtva, nego i vječna žrtva za svoju djecu kako bi nastavio svoju misiju kao Kristov suotkupitelj do svršetka svijeta. Potvrdio mi je i kako je dobio Gospodinovo odobrenje da bude žrtva i duhovni otac do sudnjeg dana”.
Malena Anna Tortora, na dan primanja sakramenta Potvrde, kazala je Padre Piju da želi poklon. Svetac ju je upitao: “Koja je tvoja želja? Lutka, knjiga?”
Djevojčica je odgovorila: “Padre, želim da, kada jednom odete u Nebo, i meni osigurate mjesto tamo.”
“Jesi li sigurna da ću tamo otići?” upitao ju je.
“Ako Vi ne završite u Nebu, može li tko drugi dospjeti tamo?”
“Dobro, obećajem ti da ću ako odem u Nebo i tebe dovesti tamo”, zaključio je svetac.
Ali najveće i najvelikodušnije obećanje Padre Pio dao je svima onima koji ga nisu susreli ili upoznali, onima koji nisu imali priliku posjetiti San Giovanni Rotondo i onom velikom broju poštovatelja koji nisu ili ne mogu moliti na njegovom grobu. To otkriva Padre Modestino iz Pietrelcine, subrat Padre Pija koji je postao njegov duhovni nasljednik. Već mnogo prije svečevog odlaska s ovoga svijeta Padre Modestino promišljao je o ovoj temi: “Meditirao sam o dobrobitima svih onih koje je Padre prihvatio za svoju duhovnu djecu i, sa žaljenjem, pomislio na sve one koji nisu mogli doći u San Giovanni Rotondo zatražiti ga da im postane duhovni otac kao i na one koji će se upoznati s njegovim životom i žrtvom tek kada umre.”
Jednom prilikom, tijekom ispovijedi, Padre Modestino svoju je inspiraciju iznio svecu: “Kada dođe vrijeme, htio bih nastaviti prihvaćati za tvoju duhovnu djecu sve one koji će svakodnevno moliti krunicu i s vremena na vrijeme prikazati Svetu misu na tvoje nakane. Mogu li to učiniti?” Padre Pio raširio je ruke, pogledao prema Nebu i uzviknuo: “Kako bih to uopće mogao odbiti? Učini kako si rekao i ja ću ti pomagati!”
Nešto kasnije svetac je dao novo ohrabrenje Padre Modestinu: “Sine moj, povećaj broj moje duhovne djece jer su ona milija Bogu nego ja. Prenesi im da darujem cijeli svoju dušu kako bi mogli ustrajati u molitvi i činjenju dobra.”
Bilo tko u bilo kojem dijelu svijeta tako i danas može iskoristiti veliko obećanje Padre Pija i postati njegovim duhovnim djetetom, bez obzira na to što je i Padre Modestino otišao Gospodinu 2012. godine. Jednostavno i kratko, potrebno je samo redovito moliti krunicu, povremeno na misi prikazati nakane svetog kapucina, primati sakramente i čuvati se grijeha.
(članak napisao Andrea Tornielli prema knjizi Saveria Gaete “Padre Pio, sulla soglia del Paradiso”, a objavljen je u časopisu Gente 27. lipnja 2002., prijevod preuzet ovdje)
