Naime, upravo u zadarskom svetištu u zlatnoj-srebrnoj škrinji nalaze se svečeve relikvije, odnosno starčevo tijelo koje je iz Carigrada bilo preneseno u Zadar 1203. godine. Škrinja je jedan od najdragocjenijih i najvrjednijih eksponata cijele zadarske, ali i hrvatske srednjovjekovne umjetnosti, a po svojim umjetničkim kvalitetama i dimenzijama ide u red cjenjenijih te vrste.
Osim bogato ukrašenih i pomno odabranih prizora na škrinji, valja napomenuti kako je zlatar Franjo iz Milana, koji je u Zadru imao svoju radionicu i koji je bio glavni izvođač radova, sa stražnje strane ukucao i tekst na latinskom jeziku, koji u prijevodu glasi:
„Ovdje, u ovoj škrinji, koju je, da izvrši svoj zavjet, darovala moćna, preslavna i uzvišena Elizabeta Mlađa, vladarica Ugarske, počiva u miru Šimun Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođena od Djevice. Ovo je djelo učinio Franjo iz Milana godine 1380.“
Sveti Šimun je bio poseban blagoslov Mariji, Josipu i Isusu, pa je razumljivo što se oko svečevog tijela najviše dolaze moliti žene koje žele postati majke, a koje isto tako običavaju svoju zahvalu svecu iskazati donošenjem djeteta nakon dara rođenja.
O povezanosti Zadrana i sveca Šimuna doznajte više u razgovoru s don Josipom Lenkićem, upraviteljem svetišta i kancelarom Zadarske nadbiskupije.
Župna crkva sv. Šimuna Bogoprimaoca višestoljetno je hodočasničko svetište za vjernike grada Zadra i čitave Zadarske nadbiskupije. To su posebni dani za grad Zadar, kakvo ozračje tada vlada?
Štovanje prema svetom Šimunu, zaštitniku Zadra i danas je živo. Njegova je crkva i svetište najomiljenija i najposjećenija. Nema gotovo dana u godini, a da pojedinci, cijele obitelji i mnoge župne zajednice (prema rasporedu, uglavnom je to zavjetni dan župe) iz bliže i dalje okolice Zadra ne daju služiti misu pred otvorenom rakom sv. Šimuna na razne nakane. „Otvaranje rake sv. Šime“ izraz je za tradicionalna hodočašća (uz pjesmu ulicama i trgovima Zadra u procesiji i nošenje župnih barjaka) zadarskih otočkih i priobalnih župa svecu koji je držao Isusa na svojim rukama. Štovanje sv. Šimuna nadišlo je okvire Zadarske nadbiskupije i još se uvijek nađe vjernika, koji iz dalekih krajeva i zemalja rado dolaze u ovu crkvu i svetište, da se pomole sv. Šimunu i u čast Njegovu naruče zavjetnu misu. Najuvjerljiviji dojam o štovanju sv. Šimuna u Zadru steći će svaki posjetitelj ako se nađe u njegovu svetištu 8. listopada, kada Zadar na najsvečaniji način slavi svoga zaštitnika. Svećenstvo i puk nakon mise dolaze pred škrinju, koja sadrži svečeve relikvije, iskazati štovanje, i tradicionalno gromko pjevaju: „O proroče pravedniče, veliki naš zaštitniče, tvoje ruke časne svete prikazaše Božje dijete. Pravedniče sveti Šime, slavimo ti sveto ime. Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti“ (himan sv. Šimunu).
Proslava blagdana sv. Šimuna 2010. godine bila je posebna po jedinstvenom događaju koji je spojio Crkve Istoka i Zapada. Naime, pokojni zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa i Teofil III. susreli su se prije nekoliko godina u Jeruzalemu kada je nadbiskup Prenđa hodočastio s vjernicima svoje nadbiskupije u Svetu Zemlju. Tada ga je patrijarh Teofil III., čuvar Svetog Groba, ugostio u svom domu. Nadbiskup je po povratku u domovinu posvjedočio njihovu veliku zainteresiranost i želju da dođu do relikvija svetog Šimuna, rekavši da je patrijarhov stol bio pun knjiga i raznih materijala o svetom jeruzalemskom starcu Šimunu kojeg jako štuju. Tada je dogovoreno da Zadarska nadbiskupija Grčko-pravoslavnom jeruzalemskom patrijarhatu daruje moći sv. Šimuna. Njegov se prazan grob, potvrđeno arheološkim nalazima, nalazi u Jeruzalemu i nadbiskup ga je vidio, a svečevo tijelo počiva u Zadru u svetištu sv. Šimuna kojeg Zadrani štuju stoljećima. Njihov je omiljeni svetac i zaštitnik grada. Relikvije sv. Šimuna forenzičari su uzeli sa svečeva tijela u Zadru (2008.), a Jeruzalemski patrijarhat priznaje ih autentičnima za štovanje. Primopredaja relikvija sv. Šimuna u Zadru bila je planirana na blagdan Svijećnice 2010. Godine. Nadbiskup Prenđa jako se radovao i pripremao za taj veliki događaj. Naručio je i izradu zlatne škrinjice u koju bi bile položene Šimunove relikvije. Međutim, iznenadna smrt mons. Prenđe odgodila je tada taj veliki čin povezanosti crkava Istoka i Zapada.
Relikvije (dio tijela, skinut sa svečeve desne potkoljenice) sv. Šimuna starca zato je, uoči blagdana 7. listopada 2010. godine u svečevoj crkvi u Zadru izaslanstvu patrijarha Teofila III., grčko-pravoslavnom metropolitu Teofilaktu predao novi zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić i time održao obećanje svog prethodnika, mons. Ivana Prenđe koji taj veliki događaj, na žalost, nije dočekao. „Taj je događaj poticaj kršćanima Istoka i Zapada da trebaju ići jedni drugima, zajedno djelovati i zajedno se moliti. Kršćane Istoka i Zapada povezuju iste knjige, ista tradicija i ista liturgija.“
2. Velika dragocjenost svetišta je škrinja sv. Šimuna. Možete li nam približiti povijesnu vrijednost škrinje?
Na najuzvišenijem mjestu u Svetištu, iznad glavnog oltara, dva barokna anđela od bronce nose na rukama srebrno-zlatnu škrinju sv. Šimuna. Anđeli su izliveni od zaplijenjenih turskih topova 1648. godine. Škrinja s relikvijama (neraspadnutim tijelom) sv. Šimuna Pravednika svakako je najznamenitija zadarska relikvija. Škrinja je jedan od najdragocjenijih i najvrijednijih eksponata cijele zadarske srednjovjekovne umjetnosti, a po svojim umjetničkim kvalitetama i dimenzijama ide u red cjenjenijih te vrste. Službeno je proglašena spomenikom kulture nulte kategorije (svjetskog značenja). Škrinju sv. Šimuna dala je izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ljudevita Anžuvinca. To je kraljičin osobni zavjetni dar. Djelo je izveo zlatar Franjo Antunov iz Milana 1380. godine koji je u Zadru imao zlatarsku radionicu, a pomagali su mu i domaći majstori: Petar Blažev iz Rače, Sjepan Pribčev, Mihovil Damjanov i Andrija Markov iz Zagreba. Srebrne reljefe u unutrašnjosti škrinje izradio je zadarski zlatar Toma Martinov 1497. godine. Za taj rad rijetke umjetničke i zanatske vrijednosti kraljica je stavila na raspolaganje 1000 maraka srebra, a danas teži oko 350 kg srebrnog i pozlaćenog lima. Sama škrinja napravljena je od cedrova drveta i obložena srebrnim, pozlaćenim pločama. Izvana i iznutra je oslikana reljefnim prizorima (iz Biblije, povijesti Grada i čudesa sv. Šimuna) i to tehnikom iskucavanja. Otvorena škrinja u kristalnom staklu prikazuje neraspadnuto tijelo sv. Šimuna Pravednika, koje je prekriveno izvezenom pregačom (perizoma) biserima iz 15. stoljeća i s natpisom u ćiriličnim slovima, dar srpskog despota Brankovića, a sadrži i druge brojne predmete (biserima izvezena kruna, zlatom vezena pokrivača, zlatan prsten s francuskim natpisom, te broji drugi predmeti uglavnom nakit s dragim i poludragim kamenjem, te zlatni kalež s anžuvinskim grbom koji se mogu razgledati u sklopu postava Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru). Na poleđini škrinje majstor Franjo je lijepim gotskim slovima urezao natpis na latinskom jeziku koji u prijevodu glasi: "Ovdje, u ovoj škrinji, koju je da izvrši svoj zavjet darovala moćna, slavna i uzvišena Elizabeta mlađa, vladarica Ugarske, počiva u miru Šimun Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođena od Djevice. Ovo djelo učinio Franjo iz Milana 1380."
3. Zadrani imaju milost slaviti blagdan Svijećnice u svetištu u kojem se nalazi tijelo sv. Šimuna, sveca kojem su Marija i Josip prikazali dijete Isusa u hramu. Kako izgleda proslava Svijećnice u zadarskom svetištu?
Zadrani se na blagdan Svijećnice tradicionalno okupljaju u crkvi Sv. Šimuna, u kojoj se nalazi njegovo neraspadnuto tijelo. Šimun je očekivao dolazak Krista i primio ga na svoje ruke. Djevica Marija i Josip su malog Isusa prikazali u hramu četrdeset dana nakon njegova rođenja, prema Mojsijevom zakonu. U hramu ga je primio pravedni i bogobojazni starac Šimun prepoznavši u njemu Otkupitelja svijeta. Šimun je nazvao Isusa „svjetlost na prosvjetljenje naroda.“
Blagdan Prikazanja Gospodinova i Svjetski dan posvećenog života svečano se slavi u crkvi Sv. Šimuna u Zadru. U večernjim satima u crkvi sv. Šimuna započinje svečani blagoslov svijeća, slijedi ophod oko crkve sa svijećama i pučkim pjevanjem, potom misno slavlje koje uz vjernike laike, okupi svećenstvo, redovnike i redovnice iz cijele Zadarske nadbiskupije.
Svijećnica je blagdan svjetla, dan otajstva Boga koji prosvjetljuje čovjeka. Prije dvije tisuće godina upalilo se jedno svjetlo. Pojavio se Isus iz Nazareta, rodio se u Betlehemu, objavljen pastirima, svećeniku Šimunu u jeruzalemskom hramu te starici Ani, koja je prepoznala to Dijete. Prepoznala ga je zato što je u njoj bilo svjetlo koje je palila i podržavala molitvom i postom sve do svoje 84. godine. Prepoznalo je to svjetlo i Šimunovo srce, jer je i ono "gorjelo". To mu je svjetlo Božje objavilo da neće umrijeti prije nego vidi onoga čije će svjetlo sve upaliti. I nitko ga više neće moći ugasiti. Kristovo je svjetlo obasjalo cijeli svijet. Krist je uskrsnuo i tako je ta iskra Isusa iz Nazareta postala veličanstvena uskrsna snaga slave, koju više nitko ne može ugasiti. To svjetlo nije zemaljsko, nije svjetlo obične svijeće. To je Bog sam, snaga neba, vječnosti.
4. U neposrednoj blizini svetišta nalazi se galerija Laudato koja je izradila „Škrinjicu Sv. Šimuna“. Galerija u svom radu promiče vrijednosti sakralne umjetnosti. Kako Vi vidite to nastojanje galerije Laudato?
Sv. Šimun nas vraća biblijskim, narodnim i vjerskim korijenima. Burna prošlost Zadrana nerazdvojivo je vezana uz štovanje sv. Šimuna i plod je velike pobožnosti prema zadarskom zaštitniku. Škrinja (raka) sv. Šimuna jedan je od najdragocjenijih i najvrjednijih izložaka cijele naše srednjovjekovne baštine. Škrinja govori o visini umjetničkog ukusa ali i o vjeri naručiteljice koja je počastila tijelo svetog starca Šimuna preporučivši mu u molitvi svoje obiteljske i kraljevske brige. Škrinja je jedna od najvećih umjetnina naše hrvatske vjerske i kulturne baštine, na kojoj su iskucani važni povijesni događaji i svakidašnji život Zadrana. Škrinja nam govori o snazi vjere kada se, u to vrijeme, dala izraditi škrinja takve vrijednosti da bi se u nju stavilo neraspadnuto tijelo sv. Šimuna Pravednika.
Sudeći prema viđenom i izrečenom, na uistinu prikladnom mjestu za ovakav prostor, ispred crkve sv. Šimuna, u ulici don Ive Prodana, Galerija hrvatske sakralne umjetnosti „Laudato“ oplemenilo je kulturnu ponudu Zadra autentičnim motivima sa zadarskog područja, detaljima zaštitnika i ostalih dragocjenosti nadbiskupije. Grad Zadar je s time dobio novo mjesto bogate kulturne ponude i događanja. Galerija „Laudato“ još je jedan kulturno - umjetnički biser, u nizu ovog predivnog Grada. U galeriji „Laudato“ izložena su likovna djela koja svoju motivsku odrednicu imaju u Bibliji. Kao takva, ona zauzima posebno mjesto među izložbenim prostorima jer je promoviranje moderne i suvremene sakralne umjetnosti konstanta njezinog programa kojim teži potvrditi važnosti sakralne umjetnosti u životu suvremenog čovjeka.
Proslava uoči blagdana svetog Šimuna je započela u srijedu 7. listopada u 19 sati, a svečanu Večernju je predslavio mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski. Središnja proslava je na samu svetkovinu sv. Šime u četvrtak 8. listopada u svetištu sv. Šimuna u Zadru.
Ovdje možete naručiti Laudato video izdanje :
LUKA 2,25
Od Jeruzalema do Zadra – priča o sv. Šimunu koja traje više od dvije tisuće godina.
