On odjednom uviđa važnost Boga i Crkve, lakše razumije Sveto pismo. Bog mu postaje blizak kao prijatelj. On s njim živi i prijateljuje. Milost se osjeća skoro opipljivom.
Osoba rado moli i sve svoje molitve doživljava uslišanim. Sve više postaje svjesniji kršćanin, radosniji je i uslužniji. Vjera mu nije više teret nego milost i radost.
Zašto je nekima vjera teret i muka? Samo zato što nemaju pravoga iskustva vjere. Takvi se nisu još uvijek susreli sa živim i osobnim Bogom.
