S Gospom promatramo Isusov život, smrt i uskrsnuće, razmatrajući četiri otajstva, moleći pet desetica pri svakom otajstvu. Krunica se stoljećima razvijala, a danas postoje i mnoge krunice, koje izgledom sliče Gospinoj, ali sadržajem su drugačije. Te su krunice objavljivane svecima, moljene u redovničkim zajednicama, prilagođene različitim apostolatima.
„Ponavljanje ima istinski smisao. Nije li ono dio svakoga života? Što li je drugo kucanje srca, nego ponavljanje? Uvijek jednako stezanje i širenje, no ono čini, da krv kola tijelom. Što li je drugo disanje, nego ponavljanje? Uvijek isti uzdah i izdah, ali po njemu živimo. Ta nije li čitav naš život uređen i nošen izmjenom i ponavljanjem? Uvijek iznova izlazi i zalazi sunce, te bivaju dan i noć… Sav se život ostvaruje u ritmovima vanjskih uvjeta i nutarnjeg ispunjenja, zašto onda ono što je za sve dobro, ne bi bilo dobro i u vjerskom životu? A krunica je utvrđen oblik vjerskog života“ (R. Guardini: „Krunica Naše Gospe“)
Krunica je meditacija najvažnijih otajstava kršćanske vjere. Krunica je molitva poniznih i molitva za poniznost. „Krunica je moja najdraža molitva!“ (Ivan Pavao II)
