Dokaz su za svoju tvrdnju pronašli u samoj Bibliji: “Ovdje treba pronicavosti! Tko je prodoran, neka odgoneta značenje broja Zvijeri. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj šesto šezdeset i šest” (Otk 13,18). Ostaje nam, dakle, još samo da odgonetnemo tko nosi žig Zvijeri, njezin broj. Adventistima je to bilo čas posla. Papin latinski naslov glasi Vicarius Filii Dei, “Umjesto Sina Božjeg”.
Zbrojimo li numeričku vrijednost latinskih slova papinske titule, dobit ćemo baš 666. A numerička se vrijednost latinskih slova određuje prema rimskim brojevima, pa je I=1, V(ili U)=5, W=V+V=10, X=10, L=50, C=100, D=500, M=1000, dok je numerička vrijednost svih ostalih slova jednaka nuli.Sve je, dakle, vrlo jasno, i svatko to može provjeriti. Nevolja je samo u tome što papina titula nije Vicarius Filii Dei nego Vicarius Christi, s numeričkom vrijednošću 214. Treba li još? Na sličan način možemo dokazati baš sve što zaželimo. Recimo da su Zvijer nogometni navijači. Koje možemo nazvati i “Udrugom navijača lopte”, s numeričkom vrijednošću 666. Ili HDZ.
Ako numerička vrijednost “Hrvatske demokratske zajednice” i jest 2106, čitamo li tu kraticu kao “Hrvatska dlakava zjevancija” (što bi, recimo, bio dobar opis mačka), nedvojbeno ćemo dokazati da je baš HDZ ta apokaliptička zvijer. Napokon, izmislimo i nekakvu “Hrvatsku teološku i adventsku crkvu”, pa ćemo lakovjernom lako dokazati tko zapravo nosi žig Zvijeri.
Takva umovanja mogu biti zabavna i šaljiva, ali na tome temeljiti dalekosežne teološke zaključke nije ni najmanje zabavno i šaljivo.
Druga je podvala adventista prijevod izmišljene titule Vicarius Filii Dei, koju su oni preveli kao “Umjesto Sina Božjeg”. Ovakvim se “slobodnim” prevođenjem zapravo sugerira da je papa Krista gurnuo ustranu i zaposjeo njegovo mjesto. Papin je, međutim, naslov Vicarius Christi, dakle “Namjesnik Kristov”, što ne samo da mijenja, nego i daje sasvim suprotni smisao. Kako u Starom, tako i u Novom zavjetu namjesnici su bili najpouzdaniji ljudi koji su vladali u kraljevo ime. Namjesnik je čovjek koji uživa najveće kraljevo povjerenje, te upravlja državom za kraljeva izbivanja. On je vjerni sluga, a ovlasti je dobio baš zbog svoje vjernosti. Bog je i u Starom zavjetu postavljao namjesnike.
Tako u Izaiji čitamo kako Jahve poziva svog slugu Elijakima i postavlja ga za namjesnika. Bog mu predaje vlast u ruke, te određuje da “će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega” (Iz 22,21-23).
Znamo da je Stari zavjet nagovještaj Novog, jer što reče Isus, on je došao ispuniti Staro pismo, a ne ga dokinuti. Tako je i Elijakim prethodnik prvog pape, svetog Petra. Isus kad postavlja Petra za svog namjesnika izgovara skoro iste riječi: “Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima” (Mt 16,18-19).
Jahve postavlja Elijakima na tvrdu mjestu, Isus Petra proglašava Stijenom, Jahve daje Elijakimu ključ od kuće Davidove, Isus daje Petru ključeve kraljevstva nebeskog, Elijakim dobiva vlast otvarati i zatvarati u Jahvinom kraljevstvu, kući Davidovoj, Petar dobiva ovlast svezati i razriješiti u Crkvi Kristovoj. Ključ je znak autoriteta i ovlasti. I samo ga jedan drži. A to je čovjek od najvećeg povjerenja – namjesnik. Dakle, namjesnik nikako ne uzurpira mjesto svog gospodara, već naprotiv, pred povjerenim mu narodom vjerno zastupa gospodara za njegova izbivanja.
I baš je to i zadaća pape, voditi povjerenu mu Crkvu sve do povratka Gospodara neba i zemlje Isusa Krista. Po svemu je izloženom očito da Zvijer ne može biti papa. Pa tko onda nosi njezin žig? Rani su to kršćani znali i predobro, jer su zube Zvijeri iskusili i na vlastitoj koži. U starim civilizacijama slova su imala brojčanu vrijednost (to se izgubilo preuzimanjem arapskog numeričkog sistema).
Numerički zbir slova nečijeg imena bio je kao neka vrsta jedinstvenog matičnog broja građana. Knjiga otkrivenja nam jasno govori da se jedan dio proročanstva (prije dolaska tisućljetnog kraljevstva – 20,1-10) ima uskoro dogoditi (1,1; 2,16; 3,11; 22,6.7.12.20), tj. ubrzo nakon što je proročanstvo bilo napisano. Istina, jedan od najvećih progonitelja kršćana i tadašnji rimski tiranin bio je car Neron, a njegova numerička vrijednost u hebrejskom iznosi točno 666. Kršćani, dakle, nisu nimalo dvojili o tome tko je ta zvijer.
Otkrivenje nam, osim toga, jasno govori i da će se jedan dio proročanstva (prije dolaska tisućljetnog kraljevstva – Otk 20,1-10) ostvariti uskoro (Otk 1,1; 2,16; 3,11; 22,6.7.12.20), to jest nedugo nakon što je to proročanstvo zapisano. A 17. poglavlje veli da će Zvijer nestati, no s vremenom se opet pojavljivati. I doista, poslije Nerona, kršćani nisu morali još dugo čekati, jer se koncem prvog stoljeća pojavio car Domicijan, jedan od najokrutnijih progonitelja kršćana. Vjerojatno bi adventisti pokušali manipulirati i s osobnim imenima, da je to moguće.
A konstatacija da numerička vrijednost imena Ivan Pavao II. iznosi samo 13, a Karol Wojtyla 110, malo bi pomogla u dokazivanju da je papa Antikrist. Benedikt XVI. bi dao 517, a Joseph Ratzinger samo 1, što bismo nekako mogli navući na 2 samo kad bismo ga pohrvatili. Do 666 je, dakle, još dalek put! Ali, kad bismo bili zlobni i bavili se besmislicama, mogli bismo sličnoj analizi podvrgnuti i ime osnivačice adventista Ellen Gould White, pa dobivši baš broj 666, otkriti tko je zapravo Zvijer.
katolik.hr
