Đavao ima znanje, ali nema vjere, jer nema predanja, nema poniznosti, nema ljubavi.
Vjera se mora dokazati i to upravo djelima ljubavi: ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku. Bez toga nema prave vjere. To lijepo dokazuje sv. Jakov apostol raspravljajući o djelotvornoj vjeri: „Ti vjeruješ da ima jedan jedini Bog? Dobro činiš! I đavli to vjeruju i – dršću!”, jer nemaju ljubavi.
Jakov navodi Abrahamov primjer, koji je u potpunosti slušao Boga i onda kad je bio kušan i kad se od njega zahtijevalo ono što Bog ne može zahtijevati, ali u tome se i ispunilo ono što piše u Pismu:
„Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost, te postade Božjim prijateljem. Vidite da čovjek biva opravdan djelima a ne samo vjerom” – dokazuje sv. Jakov svoju tvrdnju da samo pozivanje na Isusa Krista bez nasljedovanja njegova primjera ne koristi ništa i da se to ne može smatrati vjerom: „Kao što je tijelo bez duše mrtvo, tako je i vjera mrtva bez djela.”