Voljeti nekog nije sentimentalnost. Voljeti znači činiti drugima ono što bismo voljeli da drugi čine nama. A to je Evanđelje.
Kada bih ja, naprimjer, osjećala bol, voljela bih da me netko tješi; kad bih sumnjala, htjela bih da mi netko dade sigurnosti. Kad ne bih nešto znala, voljela bih da me netko u tome poduči; kada bih trebala haljinu, voljela bih da mi je netko donese. Kada bih bila bolesna, voljela bih da me netko posjeti; kada bih bila gladna i žedna, voljela bih da mi netko donese jesti i piti. I kada bih bila sretna, voljela bih da netko podjeli sreću sa mnom, jer je radost još veća kada je dijelimo s nekim.
Voljeti, dakle, znači činiti drugima ono što bismo voljeli da drugi čine nama. Istodobno, voljeti znači ne činiti drugima ono što ni mi ne bismo voljeli da drugi nama čine.
Naprimjer: ne bih htjela da me mrze, zaborave, napuste i ogovaraju. Dakle, ni ja ne smijem ogovarati druge ili ih ostavljati same. Drugima ne smijem činiti ono što ne želim da drugi rade meni. To znači voljeti.
