Sveti Pavao od Križa komentira ovu stvarnost u svom pismu:
“Neprestano u prakticiranju svake kreposti, a posebno u oponašanju strpljivosti našeg dragog Isusa, jer to je vrhunac čiste ljubavi. Živite tako da svi znaju da nosite izvana i iznutra sliku Krista raspetoga, uzor svake blagosti i milosrđa. Jer ako je čovjek iznutra sjedinjen sa Sinom Boga živoga, on svoju sličnost nosi i izvana stalnim prakticiranjem herojske dobrote, a posebno strpljenjem ojačanim hrabrošću, koja se ne žali ni potajno ni javno. Skrijte se u Isusu raspetom i ne nadajte se ničemu osim da se svi ljudi temeljito obrate Njegovoj volji.”
Ako želimo biti uistinu dobri i sveti ljudi, prvo se moramo unutarnje ujediniti s Isusom Kristom.
U suprotnom, naši vanjski postupci mogu završiti praznima i vjerojatno nećemo imati snage izdržati. Biti ljubazan prema drugima ponekad nije lako, a naša krhka ljudska priroda će neizbježno propasti ako se oslonimo samo na vlastitu snagu. Umjesto toga, trebali bismo se hraniti snagom našeg Gospodina i pustiti ga da djeluje kroz nas.