Razmislite o imenima nekih živih vođa. Je li vaše ime na tom popisu?
Pretpostavljam da nije, piše Chris Lowney za Aleteiu. A trebalo bi biti. Svatko od nas ima priliku za vodstvo i odgovornost, svaki dan, bilo kod kuće ili na poslu. Štoviše, pokazivanje vodstva srž je našeg poziva u ovom svijetu.
Obično ne doživljavamo sebe kao vođe. Stereotipno povezujemo “vodstvo” s hijerarhijom i slavom. Vi i ja nismo vođe; pape, predsjednici i izvršni direktori jesu. Proglasiti se vođom? To zvuči poput arogantne oholosti koja proturječi mnogostrukim poticajima na poniznost u Novom zavjetu, primjerice:
“Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” (Lk 14, 11). Ili: “„Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju“ (Mt 5, 5) i “Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti.” (Jak 4,6).
Ali biti vođa uopće nije štetno za kršćanski svjetonazora nego je srž kršćanskog poziva.
Razmotrite jednu uobičajenu definiciju iz rječnika: vodstvo uključuje “ukazivanje na put, smjer ili cilj” i “utječući time na druge”. Pa, svatko od nas živi tu definiciju svaki dan. Ne stojimo na uglovima ulica držeći putokaze i doslovno ukazujući na put. Ali to činimo implicitno. Svojim ponašanjem, vrijednostima i prioritetima ističe naš način života, našu viziju kako bi ljudi trebali živjeti i odnositi se jedni prema drugima u ovom svijetu. Mnogi od nas su roditelji i imamo roditelje; može li postojati očitiji primjer „usmjeravanja puta“ i „utjecaja na druge“ od onoga što roditelji čine za djecu tijekom života? Dobro roditeljstvo – dobro vodstvo.
Ovakav način razmišljanja mijenja pristup životu i radu. Vodstvo postaje moj izazov, moj današnji izazov. Prigrlimo, dakle, sadašnji trenutak, otkrivajući male prilike da svakog dana vlastitim primjerom ukažemo na naš način življenja: Kako koristim svoje vrijeme? Kako se ponašam prema svojoj djeci, članovima zajednice ili radnim kolegama? Kako koristim svoj novac?
To više nije neka daleka prilika koja bi mogla iskrsnuti, da jednog dana rukovodim stotinama podređenih. Umjesto toga, vodstvo se odnosi na utjecaj koji danas mogu imati, bilo da rukovodim stotinama ili neizravno utječem na nekolicinu članova obitelji i kolege. I to više nije ekskluzivna domena visokih i moćnih osobnosti koje se bore s problemima koji potresaju svijet; uključuje i skromniji utjecaj koji mogu izvršiti.
To dovodi do ozbiljnog pitanja: Ako vodstvo pokazuje put, na koji “put” ukazujem svojim ponašanjem, stavovima i proživljenim vrijednostima? Koji iskaz vodstva želim dati svojim životom i dajem li ga doista?
Duboka su to i značajna pitanja jer mi kršćani pozvani smo ukazivati na put koji je Isus propovijedao. Stoga bismo trebali oblikovati iste vrijednosti i prioritete kao i On. Oni koji su krotki, milosrdni, čistog srca i koji utjelovljuju i ostale vrijednosti Isusovih Blaženstava pokazuju istinsko vodstvo u kršćanskom stilu. Također i oni koji oblače gole, hrane gladne, dočekuju stranca i čine sve ostalo što je Isus propovijedao. Oni koji sebe nazivaju kršćanima nose specifičan izazov vodstva: ne ukazivati na nekakav stari put prema nečijem izboru, već na Isusov put.
Završimo s istom mišlju kojom smo započeli: razmislite o imenima nekolicine vođa. Ovaj put nadam se da ćete prvo pomisliti na svoje ime. Ranjen i zbunjen svijet treba pametne i posvećene vođe koji će pokazivati put naprijed i pozitivno utjecati na druge. Svatko je od nas pozvan na taj život vodstva, na male ili velike načine, u ulogama koje možemo imati kao roditelj, kolega iz škole, radni kolega, član Crkve ili susjed.
Ako se budemo usredotočili na prihvaćanje poziva našeg vodstva, svijet će tim biti bolji. A i svakome od nas bit će bolje: pronaći ćemo dublje značenje i ispunjenje u prilikama koje nam život pruža svaki dan.
