Književno djelo je posvećeno ubijenoj djeci tijekom agresije i okupacije Hrvatske odnosno Vukovara. Autorica se komentarom osvrnula na spomenuti mural Torcide, njezinu objavu prenosimo u cijelosti…
“Nakon dvije godine pisanja i istraživanja sudbina poginule, ubijene i nestale vukovarske djece prvi puta sam zaplakala, od sreće. Ne biste vjerovali koliko je teško pomaknuti kamen zaborava koji stoji 29 punih godina – ne pisanja, ne spominjanja. Zahvaljujući vukovarskom branitelju, prijatelju Damiru Markušu koji me povezao s ovim čarobnjacima iz Splita jedan korak smo manje na tom putu.
Sve zbog ovih velikih umjetnika, kojima je samo talent veći od ljubavi prema svom gradu i klubu TORCIDA je prema sadržaju knjige Mama, ne vidim nebo oslikala mural posvećen vukovarskoj djeci ispisavši imena stradale djece u bitci za Vukovar i vremenu okupacije tzv. SAO Krajine 1992. godine.
Među njima posebno mjesto ima navijač Torcide, Franjo Matijević iz rodnih Kukujevaca u Vojvodini šesnaestogodišnji dječak koji nije propuštao utakmice Hajduka. Njegov stariji brat Nikola poginuo je na položaju u Borovu naselju krajem kolovoza 1991., dok su Franjo, majka i otac oteti iz obiteljskog doma u Kukujevcima te mučki ubijeni pored mjesnog groblja u Mohovu nedaleko Vukovara.
Za ubojstvo šesnaestogodišnjeg Franje, majke i oca nikad nitko nije odgovarao. Ovo je samo jedan djelić u kojem ne damo zaboravu za žrtve dječjih života. Torcida ne zaboravlja, ne zaboravljamo ni mi.” – poručila je Galović preko Facebooka.
