Jesmo li Isusovim uskrsnućem već spašeni?
Prije svega treba reći da nam Isus svojim uskrsnućem daje na ono za čim čezne svako ljudsko biće: živjeti s nadom, živjeti sa smislom. Promatrajući današnje društvo, stječe se dojam da što se više razvija još više odgađa ili prenosi tu čežnju na druge izvore, koji uglavnom ostaju materijalne naravi. No, svaki iskreni čovjek vrlo lako shvaća da ti izvori nikako ne ispunjavaju. Isusovo uskrsnuće upravo potvrđuje razlog svog rođenja, kako obično molimo u Vjerovanju: radi nas ljudi, radi našega spasenja. Drugim riječima, ispovijest naše vjere govori upravo o tome da smo već dionici spasenja koje daruje Isus Krist. No, uvijek ostaje goruće pitanje ljudske slobode, prisutno već u prvim stranicama svetog Pisma. Isus nas je svojim uskrsnućem već uključio ili bolje rečeno obasjao svjetlom uskrnuća. No, uvijek postoji mogućnost da se izvučemo iz njegova zagrljaja svojim slobodnim i krivim postupcima. No, Božje djelovanje u svetom Pismu više puta pokazuje koliko je naš Otac strpljiv, milosrdan, i dobrostiv. Jer želi da se svi ljudi spase.
Evo nalazimo se u Velikom tjednu. Kako se ispravno kršćanski pripremiti za proslavu Uskrsa, pogotovo u Vazmenom trodnevlju?
Nalazimo se, kao što ste rekli, u Velikom tjednu. Za mene, ali i za svakog katolika, ovaj tjedan je osobito bogat. Ali ne po neobičnosti raznih obreda, već po liturgijskoj dinamici koja s posebnom brigom vodi naše korake u otajstvo našeg otkupljenja. Bogatstvo ovog tjedna ne ostavlja nikog ravnodušnim. Prvo što bih htio istaknuti je pitanje TIŠINE. To je prvi i osnovni uvjet za duboko življenje ovog tjedna. Tišina, šutnja je najveći govor molitve. I bez nje ne možemo shvatiti otajstvo našeg života čije ostvarenje i ispunjenje nalazimo upravo u otajstvenom događaju Isusa Krista. Veliki četvrtak usmjerava našu pozornost prema onom što hrani iz dana u dan našu dušu dajući nam predokus Neba. Euharistija je neprestani silazak Uskrsloga Gospodina među nas. Crkva je duboko svjesna da ne može opstati bez Nje, tj. bez Krista. Naravno, ovdje treba posebno istaknuti potrebu molitve za svećenike, ali i za svećenička zvanja. To bi moglo biti poseban način življenja današnjeg dana: molitva za svećenike, za svećenička zvanja. Naravno, kad svaki vjernik molio za svojeg župnika, svojeg župnog vikara, svojeg duhovnika, to bi bila velika duhovna gesta.
Veliki Petak, na poseban način nas uključuje u otajstvo Kristove muke. Usuđuje se reći da post, nemrs kao klasični načini jasno nas pozivaju na sućut, suosjećanje. Danas krepost sućuti nekako je odsutna ili ne dovoljno proživljena pred raznim patnjama. Kao da imamo samo neke trenutačne osjećaje sućuti i brzo zaboravimo. Veliki petak nas upravo poziva na ponovno otkrivanje te kreposti. Biti uz patnike suvremenog društva, one ostavljene, usamljene itd. Tu nas Krist danas čeka. Velika subota nas još jače poziva na ljepotu šutnje i molitve. Danas osobna jednosatna inicijativa molitve pred Isusovim grobom može biti od velike duhovne “koristi“. Na taj načn, Uskrs će sigurno imati okus osobne duhovne obnove i konkretnog zajedništva s s Uskrslim.
Na Veliki četvrtak Isus je ustanovio Euharistiju i darovao nam sebe pod prilikom posvećenog kruha i vina. Recite nam nešto o tome.
Malo prije sam upravo spomenuo to veliko otajstvo Kristove trajne prisutnosti. Ovdje jasno treba ponoviti riječi svetog Ivana Pavla II: Euharistija čini Crkvu i Crkva čini Euharistiju. Drugim riječima, Crkva ne može opstati bez Euharistijskog Krista. Naime, u ovom sakramentu se posebno vidi širina Božje ljubavi prema nama. I kada sam Gospodin kaže da nema veće ljubavi od tog, da svoj život dajemo za svoje prijatelje, on to kaže s primjerom, ali ne samo onim primjerom kroz smrt na križu, već u ovom trajnom činu njegove prisutnosti. Ono što je Bog objavio Mojsiju kao svoje ime: Ja sam koji jesam, nalazi svoje potpuno i konkretno ostvarenje u Euharistiji: Bog je trajno prisutan u životu svojih vjernika. On je Prisutni Bog, i to neprestano potvrđuje u ovom sakramentu. Primiti taj sakrament, živjeti iz njega, provoditi vrijeme u molitvi pred Presvetim, to je put za bolji svijet, za bolji osobni i zajednički život.
Spomendan Isusove muke je na Veliki petak, a Isus je ponio svoj teški križ za sve nas. Trebaju li se vjernici češće zagledati u taj Isusov čin kako bi i sami još spremnije prihvatili svoj životni križ?
Sam Gospodin Isus poziva svoje učenike da danomice uzimaju svoj križ i da idu za njim. Život je često puta prožet raznim križevima. No, postoje razni načini na koji možemo nositi taj križ. Ovdje ću navesti samo dva. Jedan je način neprestano prigovaranje, „gunđanje“ protiv Boga, protiv raznih križeva. S takvim stavom, čovjek nikada ne može shvatiti smisao križa. Gotovo uvijek će gledati negativno na sve poteškoće života. Drugi je način, ono što mi se čini kršćanskim, ono što odgovara Kristovom pozivu. Sastoji se u tome da čovjek dragovoljno prihvaća taj križ. Da kaže tom križu DA, da ga nosi za Kristom, odnosno da dopusti Kristu da ga nosi s njime. Ovaj je način uvijek sposonosan. Težak je taj put, ali kada razmatramo Kristov put prema Golgoti sa svim svojim padovima, možemo sami dobiti snage, motivacije da idemo Njegovim stopama. On nam je dao primjer!
Velika subota bogata je mnogim obredima poput paljenja ognja ili paljenja Uskrsne svijeće. Recite nam nešto o simbolici svega toga?
Vazmeno bdijenje je zasigurno vrhunac svega. Najsvetija noć. Noć puna svećanosti i ozbiljnosti. Ostao bih samo na Uskrsnoj svijeći koja predstavlja Uskrsloga. Već simbolika svijeće ukazuje na činjenicu da može svatko doći paliti svoju a da pritom izvor ne gubi svoj sjaj, svoju snagu. To je Krist, nepresušni izvor koji utaži svaku našu čežnju. Simbolika je toliko velika da nas jasno vodi iz tame u sjaj Svjetlosti. Drugim riječima, Kristov učenik je upravo dijete svijetla, a ne tame. Moja duboka molitva je da svaki vjernik koji će sudjelovati u vazmenom bdijenju nastoji u svakodnevici biti upravo Kristovo svijelo gdje god bio. I jedno je sigurno, možemo preobraziti lice zemlje.
Kroz korizmu vjernici su se odricali raznoga, svako po svojoj volji i činili razna djela ljubavi. Što je sa ostatkom godine po pitanju činjenja dobra?
Rekao bih da je hvale vrijedno odreći se nečega u korizmi. No, vjerujem da bismo puno učinili kad bismo tada, ali i svakog dana našeg života odricali se onog što ne valja, onog što ne štima na duhovnom području. Raznih grijeha, ogovaranja, omalovažavanja svojeg bližnjeg, sebičnosti, psovki, lijenosti u svakom smislu, itd. To bi bilo zaista ostvarenje onog što Krist od nas očekuje. No, kada je riječ o odricanjima materijalne naravi valja uvijek imati na pameti da ono čega se odričemo više nama ne pripada. Pripada siromasima, onima kojima korizma često puta znači i dalje post, oskudicu, samoću i slično.
Jeste li zadovoljni projektom Laudato televizije?
Iskreno sam Bogu zahvalan za ovakav projekt za kojim su mnogi vjernici čeznuli godinama. Kao što su katolički radio, radio Marija izvori duhovnog rasta mnogih vjernika, posebno starijih i bolesnih, duboko vjerujem da će Laudato televizija biti još veći izvor jer nalazimo se u društvu i generaciji raznih ekrana. Ponuditi Božju riječ, plemenite sadržaje preko ekrana, to je više nego potrebno u današnjem kontekstu našeg društva. Zaista se nadam da će se stvari brzo odvijati i da će svaki vjernik moći bez problema gledati ovaj program. Iskreno i svakodnevno to nosim u molitvi, jer prateći strane katoličke televizijske programe, znam koliko to mene izgrađuje kao vjernika i svećenika. Hrabro i ujednimo se u molitvi za uspjeh ovog prezahtjevnog, ali potrebnog projekta!
