Puno, znam. I ja sam, vjeruj. Zašto? A valjda iz neke prividne praktičnosti ili iz one „ da se malo odmorim“ jer kod njih je sve nekako jedostavnije: nema analiziranja svakog detalja, nema premišljanja, neodlučnosti, nema bezrazložnog plača, depresije izazvane vlastitom maštom, nema promjena raspoloženja svakih 5 minuta (doslovno), nema hrpetine kozmetičkih proizvoda za istu namjenu i punog ormara uz koji i dalje nemaš što obući.
Ali isto tako nema ni smijanja u nedogled, „ženskih“ razgovora do dugo u noć, plakanja na stoput odgledane sladunjave filmove, analiziranje svakog detalja budućeg vjenčanja (iako je mladoženja nepoznanica na n-tu), nema sestrinskog zagrljaja koji liječi sve, prejedanja čokoladnim prerađevinama, nema one blesave neurotičnosti kad ne znaš što bi sa sobom, a nemaš nikakav razlog za to i najvažnije od svega – nema predispozicije za donošenjem života.
Draga moja, u tome je sva milina tvog postojanja – da na ovaj svijet doneseš nova bića, novu Božju djecu (ako si za to predodređena). Zamisli koja je ljepota u tome: u tvome krilu, ispod tvoga srca rast će novo Božje remek djelo! Bt ćeš mu oslnonac, utjeha, podrška, glavni izvor ljubavi – htjet ćeš mu biti sve! Zamisli što je Bog vidio u tebi kada ti je dao tako važnu zadaću, iako to nije morao. Zamisli koliko te volio da je u tebe usadio da se boriš za život, da nikada ne odustaješ, da ljubav daješ služeći drugima, da budeš utočište uplakanima i podrška obeshrabrenima. Gdje ćeš veće sreće u pozivu?
Zato se odvaži biti ženom! Jakom i postojanom ženom koja svoje misli, riječi, djela i način života podređuje Onome koji je iznad svih i koji ti daje snagu kada si slaba! Budi ženom koja svoje probleme i nesavršenosti prinosi kao žrtve na slavu i čast Imena Gospodnjeg! Budi onakva kakvom te Gospodin želi jer, kako je pater Ike rekao, ako ne otkriješ pravo lice žene, neće biti pravog lica braka, ni obitelji, niti će biti pravog lica ljubavi, niti će biti pravog lica Crkve! Budi ustrajna u pozivu!
