Da bi stao u obranu navijača, i to svih navijača, bez obzira na klub, koji, kako kaže, nisu ni crni ni crveni, ni kriminalci ni huligani, nego uglavnom borci za pravednije hrvatsko društvo.
Uostalom, evo što, među ostalim, kaže don Marijo, prepuštamo mu riječ:
“Svakodnevno nam, što od onih koji vode klubove, što od dijela medija, stižu poruke kako su navijači istetovirani, drogirani i pijani huligani kojima je jedini cilj destrukcija. Što ćemo, međutim, s ‘huliganima u odijelu’, koji već više od 20 godina devastiraju Hrvatsku?
Pitam se kako to da nekoliko tisuća navijača u zatvorenom prostoru (Futsal Dinamo) može napraviti atmosferu bez incidenata? Kako to da četrdeset tisuća navijača na splitskom prosvjedu ne napravi incident? Kako to da igrači i navijači dišu kao jedno?
Ma što netko rekao o navijačima, jedno je nepobitno, a to je da navijači troše svoje vlastito vrijeme i novac da bi se veselili ili tugovali. Zbog toga imaju pravo tražiti istu žrtvu od svih: ponajprije uprave kluba (neka se brinu za dobrobit kluba, a ne vlastitu), potom i aktera na terenu (neka ostave srce na terenu, a tek onda misle o premijama i transferima).
Vjerojatno će netko reći a što ćemo s neredima, kako to spriječiti... Unaprijed odgovaram da to nije pitanje za mene, nego za vođe navijačkih skupina, za uprave klubova, za MUP i za Vladu. Svi zajedno trebaju sjesti za stol, međusobno uvažavajući jedni druge, a ne da se ignorira glas navijača, zbog kojih se i održavaju sportske manifestacije.
Ako događanje u Splitu nije dovoljan znak da je ‘nešto trulo u državi Danskoj’, onda postavljam pitanje što je s potpisom gotovo 50 tisuća navijača i simpatizera Dinama za akciju ‘Jedan član jedan glas’. Da možda i Darijo Šimić, Silvio Marić, Tomo Šokota i Igor Bišćan, kao predvodnici te akcije, nisu ‘antihrvati’, kao i onih nekoliko tisuća što pune dvoranu kada igra Futsal Dinamo?
Gospodo i drugovi, a čini mi se po potrebi jedno i drugo (jedino navijači ne mijenjaju bandiru), nema boljitka dok se ne bude uvažavao glas navijača. Znam, pitate se, je li ovaj čovjek normalan, pa on želi da huligani preuzmu vlast.
A ja kada govorim o navijačima, mislim na sve poštene i razborite navijače. Pojedinačnih ispada uvijek će, na žalost, biti, ali zar ih nema i među političarima, odvjetnicima, profesorima, liječnicima, svećenicima i ostalim zanimanjima (a koliko ih je među takozvanim sportskim djelatnicima)!?
Ugledajte se na Europu
Kad bi navijači predstavljali glavni problem u hrvatskom društvu, Hrvatska bi bila zemlja s najmanje problema na svijetu. Ne zaboravimo da se nogomet igra za navijače i publiku, a tek onda kapital može doći na red. Misli li, uostalom, itko da bi Real Madrid, Bayern, Liverpool ili Barcelona opstali da okrenu leđa svojim navijačima! Sve suprotno od toga je devijacija sporta.
Znam, sada će mnogi reći, što se ti, pope, petljaš u nogomet? Razlog: predajem socijalni nauk Crkve, a on se tiče svih društvenih događanja, pa i navijači spadaju u taj segment.
Zato molim ne samo moju Torcidu, nego također i BBB, Armadu, Kohortu, Tornado… (neka mi oproste oni koje nisam spomenuo) da nastoje zadržati svoje dostojanstvo, kako u pobjedi, tako i u porazu. Posebno ih molim da svojim navijanjem promiču našu domovinu i hrvatsku reprezentaciju.
A takozvanim velikim Hrvatima poručujem: Kada biste vi imali entuzijazma prema Hrvatskoj kakvog navijači imaju prema svome klubu i reprezentaciji, Švicarska i Norveška za nas bi bile zemlje trećeg svijeta.
Zato pozivam sve lešinare da se maknu od navijača i ljudi kojima je njihov klub njihov život, da ih prestanu prokazivati kao najveći problem u državi, a sve kako bi zaštitili svoje stolice i osobne interese. Kad se stvarala hrvatska država, navijači su bili tu, i nisu pitali tko za koga navija, a gdje su bili ‘veliki Hrvati’ koji vode ili su vodili kako klubove, tako i državu.
