(1) Sveti Duh – dar koji nam je Bog dao (svojoj crkvi) kako bismo bili pobjednici u kršćanskom životu po Svetom Duhu. Bog suprotstavlja djela tijela plodu Duha u Galaćanima 5,16-25. U tom nas odjeljku poziva da hodamo u Duhu. Svi vjernici već posjeduju Svetog Duha, ali ovaj nam odjeljak kaže da trebamo hodati u Duhu i predavati se njegovoj kontroli. To znači da trebamo biti osjetljivi na vodstvo Svetoga Duha u našim životima umjesto da slijedimo tijelo.
Razlika koju Sveti Duh može proizvesti u životu vjernika vidljiva je u Petrovom životu koji je, prije nego što se ispunio Svetim Duhom, negirao Isusa tri puta, i to nakon što je rekao da će ga slijediti do smrti. Nakon ispunjenja Duhom govorio je otvoreno i snažno Židovima o Spasitelju, na dan Pedesetnice. Osoba hoda u Duhu kad se ne oglušuje na vodstvo Duha (»ne gasite Duha« kako piše u 1. Solunjanima 5,19) te traga za ispunjenjem u Duhu (Efežanima 5,18-21). Kako je osoba ispunjena Svetim Duhom? Prije svega, to je uvijek Božji izbor, čak i u Starom zavjetu.
On je odabirao pojedince i specifične događaje u Starom zavjetu kako bi te pojedince ispunio Duhom da izvrše djelo koje je on htio da izvrše (Postanak 41,38, Izlazak 31,3, Brojevi 24,2, 1. Samuelova 10,10 itd.). Vjerujem da postoji dokaz u Efežanima 5,18-21 i Kološanima 3,16 da Bog odabire ispuniti Duhom one koji se ispunjavaju riječju Božjom, kako se vidi iz činjenice da je svako ispunjenje u ovim stihovima slično.
Ovo nas vodi do sljedećeg resursa. (2) Božja Riječ, Biblija – 2. Timoteju 3,16-17 kaže da nam je Bog dao Riječ kako bi nas opremio za svako dobro djelo. Ona nas uči kako živjeti i u što vjerovati, razotkriva pogrešne putove kojima izaberemo ići, pomaže nam da se vratimo na pravu stazu i da ostanemo na toj stazi.
Kako kaže u Hebrejima 4,12, ona je živa i moćna te prodire do naših srca kako bi iskorijenila najdublje probleme koje čovjek svojom riječju ne može savladati. Psalmist govori o njenoj sili koja mijenja život, u Psalmu 119,9. 11. 105 i drugim stihovima. Jošui je rečeno da je ključ do uspjeha u nadvladavanju neprijatelja (analogija za našu duhovnu borbu) u tome da ne zaboravi ovaj izvor snage nego da razmišlja o njemu danonoćno kako bi ga mogao slijediti. To je on i činio, čak i kad ono što mu je Bog zapovijedao nije imalo nikakvog vojnog smisla.
To je bio ključ do njegove pobjede u bitci za Obećanu zemlju. Ovaj izvor pomoći obično tretiramo kao nešto beznačajno. Koristimo ga tek simbolično, noseći Bibliju u crkvu, čitajući dnevna čitanja ili jedno poglavlje iz Biblije po danu, ali je ne pamtimo napamet, ne razmišljamo o njoj, pokušavajući ju primijeniti u našem životu, ne ispovijedamo grijehe koje nam ona otkriva, ne slavimo Boga za darove koje je otkrio da nam je dao.
Često smo anoreksični ili bulimični što se tiče Biblije. Ili uzmemo onoliko koliko nam je dovoljno da nas održava na životu u duhovnom pogledu, hraneći se Riječju samo kada idemo u crkvu (ali ne unosimo dovoljno da bismo bili zdravi, napredni kršćani) ili se hranimo Riječju često, ali ne razmišljamo o njoj dovoljno dugo da bismo dobili duhovnu hranu iz nje. Ako nisi stvorio naviku svakodnevnog, smislenog proučavanja Božje riječi, te pamćenja odjeljaka koje ti Sveti Duh utisne u srce, važno je da to činiš. Također predlažem da vodiš dnevnik, možda na kompjutoru ako brže tipkaš, ili u bilježnicu. Stvori naviku da ne napuštaš Riječ prije nego što zapišeš što si naučio iz nje. Ja često bilježim molitve Bogu u kojima ga molim za pomoć da se promijenim u određenim područjima o kojima mi i On govori.
Biblija je alat koji Duh koristi u našim životima i životima drugih (Efežanima 6,17), nužan i važan dio bojne opreme koju nam Bog daje kako bismo izborili naše duhovne bitke (Efežanima 6,12-18)! (3) Molitva – ovo je još jedno nužno sredstvo koje nam je Bog dao. Opet, to je sredstvo koje kršćani uzdižu usnama, ali ga u praksi slabo koriste. Imamo molitvene sastanke, vrijeme za molitvu, i slično, ali ne nalazimo koristi u tome kakve je nalazila rana crkva i dala primjer u tome (Djela 3,1; 4,31; 6,4; 13,1-3 itd.). Pavao uvijek iznova spominje kako se molio za one kojima je služio.
Čak ni kad smo sami, mi ne koristimo ovo važno sredstvo koje nam je dostupno. Ali Bog nam je dao predivna obećanja u pogledu molitve (Matej 7,7-11; Luka 18,1-8; Ivan 6,23-27; 1. Ivanova 5,14-15 itd.). Pavao u odjeljku o pripremi za duhovnu borbu uključuje i ovo sredstvo (Efežanima 6,18)! Koliko je ovo važno? Ako pogledamo opet Petra, vidimo Kristove riječi koje mu upućuje u Getsemanskom vrtu prije nego što ga je Petar zanijekao. Tu se Isus moli dok Petar spava. Isus ga probudi i kaže: »Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo« (Matej 26,41). Ti, kao Petar, želiš činiti što je ispravno, ali ne nalaziš snage za to.
Trebamo slijediti Božje upozorenje da nastavimo tražiti, kucati, pitati… i On će nam dati potrebnu snagu (Matej 7,7). Ali trebamo dati više od hvale ustima ovome sredstvu. Ja ne kažem da je molitva magična. Nije. Bog je taj koji zaslužuje strahopoštovanje. Molitva je jednostavno priznavanje vlastitih ograničenja i Božje neiscrpne moći, te okretanje prema njemu da nam dadne snagu da činimo ono što ON želi od nas (ne što Mi želimo činiti) (1. Ivanova 5,14-15). (4) Crkva – ovo posljednje sredstvo još je jedno u nizu koje imamo običaj ignorirati.
Kada je Isus slao svoje učenike, slao ih je po dvojicu (Matej 10,2). Kad čitamo o misionarskim putovanjima u Djelima, misionari nisu išli pojedinačno, nego u grupama po dvoje ili više. Isus je rekao da gdje se dvoje ili više nađe u njegovo ime, On je među njima (Matej 18,20). On nam zapovijeda da ne propuštamo zajedničke sastanke kao što su neki običavali, nego da koristimo vrijeme kako bismo se međusobno ohrabrivali u ljubavi i dobrim djelima (Hebrejima 10,24-25). On nam kaže da ispovijedamo grijehe jedan drugome (Jakovljeva 5,16). U Mudrim izrekama Staroga zavjeta rečeno nam je da da kao što se željezo željezom oštri, tako i čovjek oštri jedan drugoga (Izreke 27,17). »Trostruko se uže ne kida brzo« (Propovjednik 411-12).
Postoji snaga u brojnosti. Neki koje ja poznajem pronašli su braću u Kristu ili sestre u Kristu s kojima mogu razgovarati telefonski ili osobno, povjeriti im se o svome hodu s Kristom, možda kako su se borili i slično, te se obvezati na uzajamnu molitvu i odgovornost u primjeni Božje Riječi u njihovim životima. Ponekad promjena dolazi brzo. U nekim prodručjima promjena ponekad dolazi sporije. Ali Bog nam je obećao, budemo li koristili sredstva koja nam je dao, da On HOĆE mijenjati naše živote. Ustraj znajući da je On vjeran svojim obećanjima!
