Priznajem da se nakon takvih riječi stvara određena napetost. Razbijate glavu, razmišljate što se dogodilo: Možda sam nešto krivo rekao, učinio? Vjerojatno su se tako nekako osjećali apostoli kada im je Isus rekao: Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.
Tako je s objašnjavanjem Presvetoga Trojstva. Kako objasniti da je jedan Bog, ali tri Osobe? Njih trojica, ali opet jedan. Mnogi svećenici sigurno traže različite primjere kako bi vjernicima barem malo približili otajstvo Presvetog Trojstva. Zato želimo prihvatiti Isusove riječi: Još vam mnogo imam, ali ne sada. Da, sada još ne možemo shvatiti neizrecivo otajstvo bivanja Presvetog Trojstva.
Iako je Božje postojanje u Presvetom Trojstvu veliko otajstvo, ipak se može mnogo toga iščitati iz biblijskih tekstova i osjetiti Božju prisutnost u vlastitom životu. Čovjek je stvoren iz ljubavi i upravo zato Bog mu se postepeno otkriva. Čini to u velikoj ljubavi, jer je Bog ljubav.
Knjiga Izreka opisuje Boga koji stvara svijet (Izr 8, 22-31). U to djelo angažirano je Presveto Trojstvo. Mudrost se često poistovjećuje sa Sinom, ali i s Duhom Svetim. Bog stvara svijet iz ljubavi. Kada on stvara, angažirana je svaka božanska Osoba. Autor knjige opisuje s kojom ljubavlju Bog stvara mora, brežuljke, oblake. Ne radi to sam. Tu je uvijek Mudrost, odnosno ili Riječ ili Duh Sveti. On (Oni) se doslovce igra(ju). Pleše(u). To je predivna slika Boga koji sve čini s ljubavlju. Najveću radost Bog je pronašao u stvaranju čovjeka. Ali već prije toga, on se radovao i sve je stvarao s ljubavlju radi čovjeka. To je predivno. Neizrecivi Bog najviše se raduje čovjeku – tebi! Ovo je fenomenalno! Jednoga dana čovjek će koristi sve to što je Bog stvorio. Kupat će se u moru. Planinariti. To je predivan opis Presvetog Trojstva.
Pokušajte se sjetiti najradosnijih trenutaka u svom životu kada ste imali osmjeh od uha do uha. Sjetite se trenutka svoje zaljubljenosti. Sjetite se kada vam se rodilo dijete. To je bila neizreciva radost i sreća. Tada ste ušli u radost Presvetog Trojstva. Bog je stalno prisutan u našim životima. To nije samo teološka istina, nego dokaz Božjeg postojanja i prisutnosti u svakodnevici.
Prema svetom Pavlu susret s Presvetim Trojstvom ne događa se samo kada je sve radosno i sretno. Susret s Trojedinim Bogom događa se i kroz stisku, patnju, teške svakodnevne situacije. Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, poniznost prokušanošću, prokušanost nadom. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom (Rim 5,1-5). Može se tako dogoditi da kad se vratiš doma ili na posao nećeš tu pronaći razlog za radost ili osmijeh. Možda je tako da više ni tvoja djeca nisu razlog za radost i sreću iako su prije bili. Možda tvoji roditelji nisu za tebe ono što bi trebali biti, ali ako njih zavoliš i oprostiš tada ćeš se susresti s Presvetim Trojstvom. Ako pokušaš u najtežim trenutku vidjeti Boga, tada ćeš prepoznati njegovu nazočnost jer je Bog ljubav.
Presveto Trojstvo je prisutno s nama u svakom pokušaju ljubavi. Ne samo tada kada mi to želimo ili smo raspoloženi, nego i u najtežim trenucima. U svakom trenutku kada je najteže pokušaj ljubiti tako da ulaziš u zajedništvo s Bogom. Pokušaj već danas nekome pokazati istinitu ljubav – djela milosrđa, oprost. Pitaj se kako i kome možeš darovati sebe i to u trenutku kada nisi uopće za to raspoložen.
