Nepoznat nam je datum završetka korona virusa. Čuli smo da će prestati. Isusovi učenici su čuli za Isusovu smrt i onda uskrsnuće, ali izgleda da nisu uzeli k srcu Isusove riječi. Kraj pandemije za sve nas će postati svojevrsnim uskrsnućem jer u Bogu sve ima svoj sretan kraj i početak novoga. Tada će mnogi sretan završetak više poistovjetiti s ljudskom snagom i imunologijom, nego s Božjim zahvatom. Bojim se toga. Apostolima je bilo teško shvatiti što će se dogoditi nakon Isusove smrti. Nitko od njih nije otrčao na grob prema Isusovom obećanju. Svladao ih je strah za sebe same i vlastite obitelji. Izgleda da je „projekt Isus“ propao. Međutim nije. Pred nama je put vjere u naše uskrsnuće. Nije toliko u pitanju pandemija koliko život nakon ovog života.
Evanđelist kaže kako se Isusovo uskrsnuće dogodilo prvog dana u tjednu, nakon subote - nakon šest dana. To je nedjelja. Pogledajmo što o tome govori Knjiga Postanka 1-2,2 („I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini…). Bog je stvarao svijet kroz šest dana i kada je sve pripremio za čovjeka, tada ga je stvorio, tada je sve dovršio, dakle, sedmog dana. To je bio prvi dan nakon šest dana. Tada je nastala nedjelja. Isus je uskrsnuo cjelovito: s dušom i tijelom, prvog dana u tjednu - u nedjelju. To znači kada je bio stvoren čovjek. Čovjek je bio stvoren u nedjelju, rano ujutro! S Isusom sve novo počinje u nedjelju. To je novi početak. Sada počinje novo stvorenje. Sada nastaje novo stvorenje, bez ljage i mane. Upravo kakav je bio Jaganjac. Sada nastaje Jaganjčevo pokoljenje, rođeno u nedjelju.
U trenutku Isusova uskrsnuća, tresla se zemlja, moćni stražari u sekundi postali su poput mrtvaca kada je silazio anđeo Gospodnji i kada je Isus izlazio iz groba. To je upravo trenutak novoga početka. Ne smijemo ostati na starom. Zakoračimo u novo. Svaki bijes i svaka uvreda, svaki grijeh i svaka slabost neka ostane pokopana. Novi smo ljudi! Krsna voda i djelovanje Duha Svetoga su nas učinili drugim ljudima. Sve se to zbilo po Pashi Isusa Krista, po prijelazu iz smrti u život.
Što nam je činiti jer ipak osjećamo slabost i krhkost? Danas se radujemo pobjedi, ali sutra će doći stvarnost. Svakodnevni izazovi, izlazak u kupovinu, odgoj djece, borba na poslu i kod kuće, pa tako i zdravstveni problemi, postaju za nas velikim kamenom. Teško ga se otarasiti, skinuti sa sebe. Često uspoređujemo život s grobom, tamom u kojoj se ne nazire svjetlo. Nalikujemo više na uplašene apostole i muškaste čuvare Isusova groba. Pokušavamo sakriti strah. Isusov prazan grob i njegovo uskrsnuće neka nam postane nadahnuće za svaki dan.
Svaki je prvi dan u tjednu - nedjelja, sjećanje na dan Božje pobjede. Isus je krajem tjedna bio bačen u tamu groba. Potpuno sam, odbačen od ljudi. Ali je uskrsnuo! Bio je u grobu kao u nekim stjenovitim ustima zemlje, poput zrna koje mora odumrijeti. Bio je povijen u bijelu plahtu. Pomisli sada na svaku nedjelju kada primaš Kristovo tijelo. To je bijela plahta euharistijske forme u kojoj se skriva Uskrsnuli. Primaš Krista u svoja usta. On silazi u tvoju najveću i najintimniju tajnu obavijenom tamom. Svake nedjelje događa se uskrsnuće. Tvoj teški kamen, koji nosiš na sebi, je poput kamena koji je bio navaljen na Isusov grob. Isus će ga odvaliti! Proći će kroz njega, uništiti ga i pobijediti. Postavit će anđela. Nikada više nećeš osjećati usamljenost i prazninu. On će te iščupati iz svake smrti, iz svake bolesti i zaraze. Isus nas ljubi više nego nas zlo mrzi.
