S neočekivanom pojavom benignoga soja koronavirusa umirila se pandemijska oluja, nestali su epidemiološki narativi, a s utišanom pozadinskom bukom lakše se čuju misli koje nisu derivat službenih istina niti su ih filtrirali provjeritelji činjenica, piše prof. dr. sc. Valerije Vrček za Glas koncila.
Kraj liberalizma?
Sve rasprave koje su ukinute, okrugli stolovi koji su odgođeni i mislioci koji su otkazani polako izviru na površinu javnosti i podsjećaju na mnoge zablude koje su prigrljene tijekom pandemije. Primjer eliminiranoga intelektualca jest Matthew Crawford, profesor i predavač na Institutu za studije kulture na sveučilištu u Virginiji. U nedavnom eseju »COVID je završnica liberalizma« Crawford objašnjava kako su samoproglašeni liberali postali »navijači« mjera kojima se zatvara, sprječava kretanje, prisiljava na cijepljenje, kontrolira medicinski status, daje otkaz, ukida status u javnosti… Objašnjava kako je moguće da su visokoobrazovani, naizgled racionalni ljudi, elite lijevoga centra, tako ranjive pred ponudom kvazireligijskih, sekularnih kultova, poput klimatskoga alarmizma ili »kovidske znanosti«.
Iznimna stanja traju
Crawford podsjeća da je povijest obilježena krizama koje su zahtijevale suspenziju uhodane vladavine ili ustavnih načela. On to naziva »iznimnim stanjima« koja su proglašena i trajala sve do njihova prestanka; to su bile invazije neprijatelja, potresi ili kuga. Tijekom tih vremena zakonodavstvo je iz parlamentarnih ruku preneseno tijelima izvršnih vlasti, odnosno poremećena je dioba vlasti.
No Giorgio Agamben, talijanski politolog, s podsmijehom upozorava da već stotinu posljednjih godina u zapadnim liberalnim demokracijama »iznimna stanja« nisu iznimka, nego pravilo. Govor o »ratu« često se zloupotrebljava kako bi se isključila obična i zdrava demokracija. Najbolji su primjeri takvih ratova u Sjedinjenim Državama: rat protiv siromaštva, rat protiv droge, rat protiv terorizma, rat protiv domaćega ekstremizma… Predsjednik Richard Nixon je 1972. godine proglasio rat protiv raka, predsjednik John Biden pola stoljeća kasnije proglasio je rat protiv Covida…
Moralne ucjene
Jedna varijacija na temu je pandemijsko generiranje i zloporaba moralne panike ili, kako je naziva Crawford, duhovnoga naoružanja kojim se odozgor nameću projekti društvenih transformacija, često uz asistenciju administrativnih mjera. Načelo jednakosti pred zakonom, što se smatra imperativom liberalnoga društva, povlači se pred naletom sustava zaštićenih klasa i povlastica. Prikazi drama žrtava služe kao stalna moralna hitnost kojom se opravdava sve dublje prodiranje birokratskih autoriteta u tkivo društva. Slika liberalnoga Zapada, iscrtana vladavinom prava i izabranih predstavnika, zahtijeva reviziju. Panični odgovori na COVID-krizu otkrivaju javnosti taj patološki pokušaj i anakronizam.
Terapijska paradržava
Crawford smatra da je pandemija razotkrila duboke kontradikcije liberalizma: »S jedne je strane pandemija ubrzala odbacivanje liberalnih načela vladanja, a s druge je COVID-kultura iznjedrila podzemnu srž liberalnoga projekta, koji nije čisto politički, nego antropološki – izgradnja novoga čovjeka.« Takav se projekt, nastavlja Crawford, može ostvariti samo neliberalnim oblicima vladanja. Kada se shvati taj paradoks, može se lako objasniti zašto su liberali bez otpora prihvatili neliberalne politike, odnosno zašto su liberali postali perjanice COVID-totalitarizma: »Čini se da je pohlepa za ovim antropološkim projektom mnogo snažnija od odanosti prema oblicima i procedurama liberalne vladavine.«
S mjerom ironije Crawford crta obrise amalgama sastavljenoga od tehnološkoga prosvjetiteljstva, medicine utemeljene na dokazima, maksimalne higijene i zlorabljenoga pojma općega dobra: »Pandemija nam je podarila mogućnost da se izdignemo iznad sebičnih prohtjeva buržoazije i da otkrijemo duh javnoga zajedništva. ‘Zero-covid’ je herojska bitka, koja zahtijeva obezličenje pojedinca. Kao u svakom ratu, oni koji se pridružuju međusobno se mogu prepoznati; ali ne vlastitim licem, nego ratnom uniformom. Ili zaštitnom maskom N95.«
Promišljanja Crawforda i drugih promatrača potrebna su za »buđenje iz sna« i za zdrav odmak od pandemijskih priča. Neka poglavlja pandemije još nisu pročitana, a neka su lekcija iz koje treba izvući pouku za sljedeće »iznimno stanje«.
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
