Bilo je to 24. studenog 2000.g. Njegov prijelaz k Ocu bio je vrlo znakovit: dogodio se u jubilejskoj 2000-toj godini, na završetku liturgijske godine, u petak, na kraju križnog puta na brdu Križevcu. To je bio očit znak kako je naš život u Božjim rukama i da se ništa ne događa slučajno. Ipak je njegov odlazak bio za sve koji su ga poznavali iznenađenje i žalost. Ali Gospina poruka pokazala je koliko nam je nebo blizu u časovima kad nam je Božja snaga i ljubav najpotrebnija. Kad Boga stavimo na prvo mjesto, tada i poruka smrti postaje porukom radosti. Gospa je, kako nam je poznato, 25. studenog te godine rekla:
„Draga djeco! Danas kad vam je nebo na poseban način blizu pozivam vas na molitvu da preko molitve stavite Boga na prvo mjesto. Dječice, danas sam vam blizu i blagoslivljam svakog od vas svojim majčinskim blagoslovom da imate snage i ljubavi za sve ljude koje susrećete u vašem zemaljskom životu i da možete davati Božju ljubav. Radujem se s vama i želim vam reći da se vaš brat Slavko rodio u nebo i da zagovara za vas. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.” (25. XI. 2000)
Marija nas ovdje uči najvažniju lekciju o cilju našeg života, a to je: RODITI SE U NEBO! Ona je i došla zato da nam kaže da Nebo postoji i da sve nas tamo dovede. Pokazala nam je i put, a to je ljubav. Fra Slavko je to nastojao približiti ljudima. Evo njegovog zaključnog razmišljanja u knjizi „U školi ljubavi“:
„Ovu sam knjižicu pisao u vrijeme rata… Nije lako pisati o ljubavi kad je mržnja na djelu. A još je teže tada u ljubavi živjeti. Zato sam odlučio svaki dan moliti za sebe i za sve ljude, da budemo dostojni primiti ljubav i sposobni širiti je dalje.
Razmišljajući i pišući ove retke, postajao sam istodobno i žalostan i opet radostan. Iz dana u dan upoznavao sam kako smo svi bez razlike daleko od ljubavi i zbog toga nemirni, nesretni, uništeni. To me je žalostilo i žalosti. Radost mi se opet pojavljivala zato što sam sve više osjećao i osjećam da je zaista moguće krenuti putem ljubavi i mira, unatoč svemu. Jer, to je volja Božja za nas, a On nam nudi pomoć. Zato sam odlučio da ću svaki dan tražiti tu pomoć i svakodnevno pokušavati nadići naše granice ljubavi te osloboditi ljubav od okova ljudskih. Ta Bogu je sve moguće u našem životu.
Sada sam još zahvalniji Mariji, Majci ljubavi, što je tako dugo ostala s nama. A jedan je od razloga taj da nas nauči ljubiti. Pa, stoga pozivam sve ljude, u ime Majke ljubavi, da se otvorimo bez imalo straha njenoj majčinskoj ljubavi koja će nas sačuvati u miru te će nam jednoga dana biti darovan vječni mir u Bogu ljubavi.“ (Međugorje, svibanj 1992.)
Dragi fra Slavko, tebi je već darovan vječni mir u Bogu ljubavi. Zagovaraj nas, da i mi uz pomoć Gospe napredujemo u školi ljubavi kako bismo se i mi rodili u Nebo!
(Usp. U školi ljubavi, fra Slavko Barbarić, Međugorje 2003., str. 140)
Rastislava Ralbovsky/medjugorje-info.com
