Započele su mise zornice – jasan znak da se nalazimo u došašću, razdoblju iščekivanja Božića. Opet stojimo na pragu malene betlehemske štalice iščekujući rođenje Djeteta koje će promijeniti svijet. Gradovi su nam već okićeni, na trgovinama se čuju poznate božićne melodije, a i sami već počinjemo razmišljati o poklonima kojima ćemo obradovati svoje najbliže. Ipak, valja nam postaviti nekoliko pitanja: Zašto se uopće obilježava vrijeme došašća? Zašto ustajemo ranije kako bi otišli na tu zornicu? Čemu ta ljubičasta boja koja označava pokoru i iščekivanje? Zašto nam je potrebno čak četiri tjedna priprave za taj jedan jedini dan - Božić?
Svoj odgovor nalazimo u čitanju Evanđelja. Isus nam poručuje kako će Njegov ponovni dolazak biti iznenadan. Baš kao što je u Noino vrijeme narod iznenadio potop kojeg nitko ni slutio nije, tako će se i On opet vratiti. Upravo zbog tog nam nalaže da budemo pripravni i baš zato u svom životu uvijek moramo provoditi poruke koja nam daruje Evanđelje te se neumorno, svakog dana iznova, okretati njemu. Iz tog razloga i postoji ovo vrijeme došašća. Pripremamo se za Kristov dolazak među nas.
Znamo iz iskustva da nam je neki događaj draži već po tom što smo dugo iščekivali trenutak njegova ostvarenja. Onaj koji ništa ne iščekuje, koji se ni za što ne pripravlja, taj se ničemu ni ne raduje. Ostaje mlak i ravnodušan prema svemu. Nama je pak dužnost usmjeriti svoje misli i svoja srca prema nadolazećem blagdanu, ali ne prema nekakvom datumu, nego svemu što taj dan obilježava. I baš kao što se u ovom milosnom vremenu pripremamo za Božić, tako i cijeli naš život treba biti priprema za onaj naš konačni susretom s Bogom koji se utjelovio u malenom djetetu koje leži u jaslama.
Kaže nam sv. Pavao: „Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.“ (Rim 13,12) Jedino tako možemo biti pripravni za susret s Bogom, bilo to o blagdanu Božića ili na koncu ovozemaljskog života. Ponajprije nam se valja smiriti pred Bogom i u molitvi i tišini osluškivati što nam govori, a zatim, to što smo primili, provesti u život. Sve svoje posvetimo Bogu imajući Krista na umu. Sva naša djela, ma koliko se ona činila bezvrijednim i običnim, posvetimo kao dar malenom Isusu. U našim susretima s prijateljima, u radu pa i u našem odmoru, budimo svjesni da sve što činimo, činimo poradi Krista. Vrijeme došašća pomaže nam u posvješćivanju činjenice da je cijeli naš život priprema za onaj dan u kojem ćemo se i mi roditi za život vječni, baš kao što se sva četiri tjedna pripremamo za onaj jedan jedini dan kada se rodio Isus, naš put prema Nebu. Zato u ovom adventskom vremenu okrenimo svoja srca Bogu i bližnjemu. Budimo marljivi u obavljanju svojih obveza, sjetimo se siromašnih, priđimo odbačenim i u baš svakoj osobi gledajmo Krista. Znajmo da će nas upravo Onaj koji nam je tu dužnost povjerio obasuti radošću koja je iznad svih naših ljudskih iščekivanja.
