Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
„Što imaju zajedničko Adolf Hitler, Josif Staljin, Mao Ce-tung, Francisco Franco i Ante Pavelić? Svi su, svaki u svoje vrijeme i na svoj način, zabranjivali glazbu i pjevače. A da ne zaboravimo ni maršala Tita. U ‘najliberalnijem komunizmu na svijetu’ bilo je sasvim dovoljno zapjevati Vilu Velebita ili Ustani bane pa završiti na Golom otoku. Iskreno, mislio sam da su vremena zabrana pjesama iza nas. Dobro, Talibani su zabranili gotovo svu glazbu — ali to ipak očekuješ od teokratskog totalitarizma. No danas otkrivamo da i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i ljevica imaju slabost prema zabranama. Danas, čini se, samo ljevica i islamisti još uvijek vjeruju da se društvo može preodgojiti zabranom glazbe. U ovoj povijesnoj litaniji zabrana nalazimo fašiste, komuniste i religijske ekstremiste. Ideologije se razlikuju, ali metoda je ista: kad ne možeš kontrolirati narod — zabrani pjesmu i glazbenika. Posebno je zanimljivo kad se zabrane provode u ime ‘antifašizma’. Huey Long je davno upozorio: ‘Fašisti budućnosti nazivat će se antifašistima.’ I evo nas — zabrane i cenzura upakirane u riječ ‘progresivno’ i ‘anti-fašizam’.“
