Mnogi se pitaju što učiniti u domovini. Odgovor je jednostavan
Smisao se prenosi putem priče. Priča je neophodno mjesto događaja, pripadnosti, povezanosti, povjerenja i ljubavi. Neki ljudi žive cijeli svoj život, a da se nikad ne povežu s većom snagom značenja. Bez dobrih životnih priča koje nas oslobađaju, ostajemo zarobljeni u malim kulturnim i privatnim svjetovima. Istinska nas transcendencija priče koja govori o nadvremenskim bitnostima oslobađa tiranije vlastitog i tuđeg ja, tiranije percepcije koja je u službi malih interesa.
Svi se bore za vrijeme pozornosti, medijski “spotlight”, najbolju priču, tko će prvi probiti vijest. Svijet medija je utemeljen na tome. Svijet politike isto tako. Njemu je bitno tko kontrolira vijest, čija priča je dominantna, tko će se jače nametnuti i tko će pobijediti. Oba ova svijeta znaju jako dobro da je kontrola priče ili informacija kontrola društva. Jer istina je da onaj tko kontrolira određuje ne samo sadašnjost nego i oba pravca života, unatrag i naprijed.
PR tvrtke danas su stoga najvažniji dio javne slike za sve koji žele odrediti priču. Ali tako uvijek bijaše samo se načini izmijeniše. Tako možete bolesnog čovjeka učiniti genijalcem kao i zdravog luđakom.
Možemo li nešto naučiti od života u neprestanoj šutnji? Možemo…
Harold Goddard u svojoj knjizi “The meaning of Shakespeare” kaže da sudbinu svijeta određuju priče koje on voli ili kojima vjeruje. Da priča je bitni dio svake nacije. Na njoj počiva sve. Kada ta priča više ne postoji, država propada. Stoga je govor istine najvažnija dužnost svake inteligentne osobe.
Svakome bi trebalo biti jasno kako je percepcija važna, a u svijetu politike i medija čak nažalost važnija od istine. Činjenice se ne provjeravaju. Ljudi za to nemaju vremena. Oni opisuju istinu prema njihovoj percepciji, a percepciju stvara netko drugi. Percepcija nije istina – a najčešće je laž. Pogrešno tako postaje “činjenica”.
Među najčešćim frazama u poslovanju, politici, edukaciji, socijalnim pitanjima jest pitanje: Tko kontrolira glavnu priču? To znači prije nego što netko drugi to kaže – vi trebate kontrolirati svoju priču. Kada je drugi kaže, neće više biti vaša, a to uvijek znači neće biti istinita. Jer drugi ima svoje interes.
Na kraju godine, ne zaboravite! Mi nismo uvijek odgovorni za ono što nam se događa!
Naše vrijeme sve više postaje jednolično. Nameće se “istina” sa svih strana, ispire mozak glede povijesti i sadašnjosti, a budućnost je onda lako odrediti ljudima koji su zavedeni.
Piše fra Jozo Grbeš za Dijaspora.hr
