U objavi ističe kako postoje vrijednosti koje ne bi smjele biti predmet kompromisa.
“Kada kršćanin skine križ sa zida svoje kuće zbog novca, tada više nije riječ o gostoprimstvu. Tada je riječ o prodaji vlastitog identiteta. Tada je riječ o trgovini sa onim što bi trebalo biti sveto. Zašto bi ja skidao križ? Ako sam ja kršćanin i taj neko dolazi u moju kuću, hotel, salon, taj mora poštovati tamo gdje je došao. Kao što bi ja poštovao da sam došao kod njega.”
Navodi kako se takva praksa događa u kućama, pansionima, hotelima i svadbenim salonima, te upozorava na, kako tvrdi, pogrešno shvaćanje gostoprimstva.
“U posljednje vrijeme sve se češće događa nešto što bi svakog kršćanina trebalo duboko zabrinuti. U nekim kućama, pansionima i hotelima, svadbenim salonima u Hercegovini, kada dođu gosti koji nisu kršćani, domaćini skidaju križeve sa zidova. Ne zato što su promijenili vjeru. Ne zato što su izgubili uvjerenje. Nego zato da gostu ne bi ‘smetalo’. Zato da bi boravak bio ugodniji. Zato da novac ne bi otišao negdje drugo.”
U nastavku povlači paralelu s biblijskim motivima i upozorava na opasnost materijalizma.
“Povijest nam je već jednom pokazala kako izgleda kada se Krist prodaje za sitnu korist. Juda ga je prodao za trideset srebrnjaka. Danas ga neki prodaju za rezervaciju sobe, za nekoliko noćenja, za dobru sezonu. Majko draga pomozi nam.”
Ističe kako križ nije tek dekoracija, već simbol vjere i identiteta.
“Križ nije ukras. Križ nije dekoracija koju pomičemo kao sliku ili vazu da bi se uklopila u interijer. Križ je znak moje vjere. Znak moga identiteta. Znak pripadnosti Kristu. Ja sam Kristov, moja obitelj je kršćanska, moja kuća je kršćanska. Ako se to nekome ne sviđa neka ide, ne treba mi njegov novac. Ako je križ problem gostu koji dolazi u kršćansku kuću, tada problem nije u križu. Problem je u tome što se domaćin počeo sramiti onoga što jest.”
Poziva se i na riječi iz Evanđelja po Mateju.
“Kako Isus u Evanđelju kaže: ‘Tko se dakle mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A tko se mene odreče pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.’ (Mt 10, 32-33)”
U objavi naglašava da poštovanje prema drugima ne znači odricanje vlastitog identiteta.
“Nitko razuman ne traži da se ikoga vrijeđa ili provocira. Kršćanstvo uči poštovanju svakog čovjeka. Bez obzira koje je vjere ili nacije. Svaki gost je dobrodošao. Svaki čovjek ima svoje uvjerenje i svoje pravo na vjeru ili nevjeru. Ali poštovanje nikada ne znači odricanje od vlastitog identiteta.”
Podsjeća i na tradiciju hercegovačkih obitelji.
“Ako netko dolazi u nečiju kuću, hotel, pansion, itd. dolazi kao gost. A gost dolazi u dom domaćina, ne domaćin u dom gosta. U kršćanskom domu na zidu je križ. Kao što je to stoljećima bilo u Hercegovini. Kao što je bilo u kućama naših roditelja i djedova.”
Uspoređuje današnje vrijeme s prošlim razdobljima kada su, kako navodi, vjernici unatoč pritiscima zadržavali svoje simbole.
“Naši stari nisu skrivali križeve ni u teškim vremenima nego što su danas. Nisu ih skidali kada su dolazile vlasti koje su zabranjivale vjeru. Nisu ih skidali ni kada je bilo opasno imati ih. Križ je ostajao na zidu jer je bio dio života, dio kuće, dio duše.”
Posebno kritizira motiv zarade kao razlog za takve postupke.
“A danas? Danas ga neki skidaju sami. Ne zato što moraju. Nego zato što žele zaraditi više. To je trenutak kada čovjek mora sebi postaviti jedno jednostavno pitanje: koliko vrijedi moja vjera? Koliko vrijedi Krist u mojoj kući? Ako je odgovor ‘manje od jedne rezervacije’, onda problem nije u gostima. Problem je u nama.”
Dodaje kako bi takvi postupci mogli imati šire posljedice za društvo.
“Hercegovina je uvijek bila poznata po čvrstoj vjeri, po obiteljima u kojima se molilo, po križu na zidu i krunici u ruci. Ako počnemo skidati križeve da bismo nekome bili prihvatljiviji, tada ne gubimo samo simbol na zidu. Gubimo nešto mnogo dublje. Gubimo svoj obraz, svoj identitet, ali gubimo i ono najvažnije gubimo Boga.”
Na kraju poručuje kako križ ima svoje mjesto u kršćanskom domu.
“I zato je vrijeme da se neke stvari kažu jasno. Križ u kršćanskoj kući ne smeta. On pripada tamo. Tko dolazi u takvu kuću, hotel, pansion, itd. dolazi znajući gdje dolazi. Ako nekome smeta križ na zidu, tada možda nije problem u kući nego u njegovim očekivanjima.”
Zaključno upozorava da je najveći problem kada se vjernici sami odriču svojih simbola.
“Ali ono što bi svakog kršćanina trebalo najviše zabrinuti nije to što nekome križ smeta. Najveći problem je kada križ počne smetati samom domaćinu. Jer onaj tko ga skine sa zida zbog novca već ga je prije toga skinuo iz vlastitog srca.”
Uz objavu je podijelio i Gospinu poruku od 25. ožujka 1996. godine:
“Draga djeco! Pozivam vas, da se iznova odlučite ljubiti Boga iznad svega. U ovo vrijeme, kad se zbog potrošačkog duha zaboravlja što znači ljubiti i cijeniti prave vrednote, ja vas iznova, dječice, pozivam, da u svojemu životu stavite Boga na prvo mjesto. Neka vas Sotona ne privuče materijalnim stvarima, nego, dječice, odlučite se za Boga, koji je sloboda i ljubav. Izaberite život, a ne smrt duše. Dječice, u ovo vrijeme, kad razmišljate muku i smrt Isusovu, pozivam vas, da se odlučite na život, koji je procvao uskrsnućem i neka se vaš život danas obnovi obraćenjem, koje će vas dovesti u život vječni. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!”
