"Umro je Diego Maradona. Bio je veliki nogometaš, možda i najveći, ili barem među četiri najveća svih vremena. Rado sam ga gledao. Bog neka mu bude milosrdan. I tu priča treba stati. Uzdizati mrtva nogometaša na razinu božanstva je idolopoklonstvo. Nikako ne smijemo u trenutcima emocija zaboraviti kako Diego nije prikladan za nekakav uzor (osim u loptanju). Njegov život je egzistirao na porocima droge – kokaina. Ne smije se zaboraviti kako je ruku prevare, ono kad je postigao važni zgoditak Engleskoj, preimenovao u „Božju ruku“. Ne. To nije bila „Božja ruka“. To je bila ruka nepravde i da je bio ljudska veličina to bi priznao ili se barem time ne bi hvalio. Vi ćete reći pa ni drugi nisu priznali npr. Thierry Henry kad je oštetio Irsku. Istina mnogi nisu priznali. Ali ako je već izvršena prevara onda to ne treba prepisivati „Božjoj ruci“. Neka ta ruka bar ostane shvaćena kao dio igre i sportskoga lukavstva – domišljate prevare.
Eto, to sam dužan reći kako bi mlađi naraštaji u nogometnom umijeću slijedili Maradonu, a izvan terena neka zaborave svaki pokušaj da im služi kao uzor. On to jednostavno nije bio. Točka! Sorry, ali istina", komentirao je fra Mario.