"E moj narode…
Thompsonov koncert je završio.
No ono što se dogodilo više je od koncerta i traje.
To se ne gasi. Ne blijedi. Ne zaboravlja.
Ostaje urezano u srcu. U duši. U narodu.
Ne samo koncert. Ne samo spektakl.
Bio je to duhovni potres.
More zastava. Ruke podignute k nebu. Tisuće glasova spojenih u molitvu i pjesmu.
Mladi i stari. Djeca i roditelji. Očevi i majke. Naši dragi branitelji - heroji. Cijeli narod – kao jedno srce i jedna duša.
Bio je to susret s istinom, s onim najdubljim i najsvetijim što nas oblikuje – vjera, Domovina, žrtva i ljubav.
Bio je to trenutak u kojem je Hrvatska prodisala punim plućima. Možda samo i nakratko, ali snažno, jasno i glasno poručio: “Tu smo!”
No taj trenutak razotkrio je i tamu.
Razotkrio je trulež. Pokazao pravo lice sustava koji nas godinama želi posramiti, utišati, zgnječiti. Razotkrio je zvijer koja sikće i koja nas godinama davi.
Mnogi mediji, umjesto da služe istini, sipali su laži, mržnju i prijezir. Pljuvali i sijali strah.
I nastavit će. Jer zvijer nikada ne spava. Nikada ne miruje. Nikada ne odustaje.
Ono što najviše mrzi – to je ono što je čisto, što je sveto, što ljubi Boga i Domovinu.
Ali ne bojte se.
Zvijer sije strah jer zna – boji se Svjetla.
Boji se naroda koji se budi.
Boji se istine.
Ono što je sinoć gorjelo na hipodromu to nije bila samo glazba.
To je bila iskra vjere. Iskra ponosa. Iskra otpora. Iskra naroda koji zna tko je, što je, i za što je spreman živjeti, a ako treba i umrijeti.
To je bilo srce naroda. I to srce kuca. I kucat će.
Zauvijek.
Živio Krist Kralj! Živjela Hrvatska!"
