Kojim imenom da nazovem ove misli, ove osjećaje i ove drhtaje? Jeli previše da probdijem noć? Noć u kojoj ću se stapati s osjećajima koji su još uvijek svježi a imaju pravo na život. Uistinu imaju. Jer tim osjećajima ispričana je priča još jednog herojskog života.
Izlazeći iz okvira subjektivnosti, realno zaključujući bila je heroj! Stoga, ovoj noći ću dati ono što i zaslužuje, dati ću joj priču o njoj, zapisat ću je na papir da zauvijek živi! Ove suze i bol ne potiskujem jer godinama života ne dopuštam da mi budu dirigent u žaljenju duše, duša je život, a život je vječan,zato plačem za životom!
Znam, naš Stvaratelj želi naš osmijeh jer svi znamo da joj je Gore ljepše i da Gore doživljava vrhunac sreće, ipak,upuštam se u dio priče u kojoj žalim za životom jer je ovom životu značila je život!
Oprosti mi moju sebičnost jer žalim,Tebi je ona trebala! Ovdje je položila test, usudila bih se reći, odličnim! To se osjeća u svakoj suzi koja je puštena za njom.
Pričaj mi o toj ženi.
Znaš prijatelju, ona ti je ona generacija koja je živjela glad tijela ali ne i duše, generacija koja je radila ali ne i na ovaj način patila, generacija koja je iskreno voljela, molila i gojila, ona ti je generacija u kojoj zemaljski duh još nije bio uzeo maha pa se živjelo u duhu i blagoslovu, ona ti je prijatelju ta koja se rodila u toj generaciji.
A da samo znaš kako je ta žena bila posebna. Da, baš je bila posebna. Voljela, molila, rađala djecu, sve u vedrom i plemenitom duhu. Njezin hod, držanje, lice, pričao je priču stanja njezinog duha, a potreba za mirom, kad bi rekla- "sinko moj, ko' tebe kamenom ti njega kruhom", stanje njezinog srca! Sve je nekako bilo u potpunoj ravnoteži. Ne da je izgledala 10godina mlađe nego je se tako držala. Usudim se reći ,odavno nisam vidjela da se žali za starijim životom, kao za tom "velikom" ženom, kažu, a ja potpisujem!
Znaš prijatelju, ona ti je u svaki dio života unučadi bila uključena, tako da je i svako unuče imalo "svoj prst na njoj". Da, svoj prst! Znam da smiješno zvuči ali, bili smo ti privilegirani prijatelju, to je prst očenaša! Svako unuče je bilo babina dnevna doza radosti dok bi brojala prste, onim redoslijedom kako smo se rađali. Što za naše zdravlje, mir, blagoslov, sreću, tako za školovanje, posao, buduće partnere.
U koliko života može stati njezina izmoljena molitva?
Rekoh ti na početku da je heroj. I jeste. A znaš li zašto još? Od svih razloga najdraži mi je ovaj: "Pa čega ću se bojat kad je Isus reko da je uvik s nama di smo god?". E to ti je herojstvo čovječe, grliš svoj križ, pa ako je on i samoća!
Sve je strpljivo nosila i podnosila. Najviše od svega željela je mir. Pa bi često rekla: "Ma sinko, šuti i trpi, Bog će ti platit". Tako je nekako i živjela. Preko svojih leđa nosila je i tuđe terete, samo, kako mi ne tako davno reče, bila sretna kada drugom pomogne. Ne pretjerujem prijatelju, nisam! Bila je velika žena, posebna žena! Podigla je troje djece, dobila unučad i praunučad, a sve srcem! Kada je gledaš krhka ali bićem jaka!
Bila je ona puno toga ali samo mali dio ti pokušavam prenijeti na ovaj mali papir koji je još manji kad želiš opisati osjećaje. I tako zaboli našu babu. Ma kakva bolnica, kakve godine. Još će naša bakica. Može ona.
Heroj je to! Nitko bolnicu ne voli al ona ti je totalno bila na Vi s njom. Nije baba bila svoja. Dan za danom. Bit će bolje naša baba. Izaći će, pa ćemo zajedno proslavit i 86-i ali, Bog odluči da ga proslavi uz dida. Ta nikad dugo nije volio bit sam.
Baba naša otputova u novi i ljepši svijet a mi ostadosmo s prazninom u duši jer nema njezinog života. Za dvije stvari je živjela - raj i slogu obitelji. Bako naša, volimo te mi, molimo za raj, iako vjerujemo da je Petar već otključao, a mi se smijemo i volimo, sutra te zajedno ispraćamo u Raj. I znaš što još? Sutra su Duhovi. Imaš poseban dar jedinstva neba i zemlje. Duhovi se spuštaju nad nas, zajedno u orkestru anđela. Ti ćeš vidjeti a mi osjetiti.
Neka ti je laka zemlja! Volimo te svi!
Više meditacija možete pročitati OVDJE
