Naime, tijekom i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata od partizanske i komunističke ruke stradalo je 66 hercegovačkih franjevaca. Desetorica od njih rođeni su u međugorskoj župi ili su u njoj bili dušobrižnici.
U svetoj se misi toga dana spominje i svih žrtava iz župe Međugorje palih u tijeku Prvog i Drugog svjetskog, te Domovinskog rata, kao i ostalih koji su darovali živote za vjeru i domovinu. Večernje je misno slavlje u međugorskoj župnoj crkvi predvodio fra Mario Knezović u koncelebraciji međugorskog župnika fra Marinka Šakote i još 8 svećenika. Fra Mario je, u popovijedi kazao:
„Govoriti o bl. Alojziju Stepincu znači uistinu osjećati duboko duhovno, a onda i ljudsko poštovanje. Znači osjećati duboku zahvalu Bogu za neograničeno veliko svjedočansto koje je on kao i drugi mučenici očitovali pred javnosti i pred licem cijele zemlje i cijeloga svijeta. S duhovnim ponosom, svjesni poniznosti ljudske, a veličine Božje slavimo blagdan našega blaženika Alojzija Stepinca i molimo se za naše stradale, pobijene, mučki izmrcvarene, u rijeke bačene, u škrape i jame pokopane, zavaljene, za nađene i izgubljene, za one kojima znamo gdje im se molimo, kao i za one kojima još ne znamo ni gdje bi svijeću upalili. Mukom i krvlju, ali i svjedočanstvom veljača 1945. bijaše ovdje u Hercegovini označena. Ali smo svjesni i znamo da upravo krv mučenika rađa plodnim sjemenom novih kršćana. I mi smo zato zahvaljujući tom plodu ovdje večeras okupljeni.
Treći je dan bio suđenja bl. Alojziju, tada zagrebačkom nadbiskupu Stepincu. I trećega dana naš blaženik dobiva riječ i kaže ovako: „Na sve tužbe koje su ovdje protiv mene iznesene odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika smijala. Sada se ne kanim braniti ni apeliram protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego - jer mi je savjest čista - pripravan sam svaki čas i umrijeti. (…)
Tako je u svom govoru pred montiranim sudištem i procesom govorio blaženik. Mogli bismo zaključiti i reći sve one osjećaje, sve one riječi koje je Krist prošao na svom procesu i svom mučeničkom putu izgovara bl. Stepinac. Snažne riječi, koje one koji srcem i dušom vjerski promišljaju moraju voditi u najdublje preispitivanje naših vlastitih odgovara na Božje upite. Na nama ostaje obveza da se duhovno ponosimo, molimo ali i da svjedočimo za istinu, za koju su ovi naši velikani živote davali.“
Na kraju misnoga slavlja župnik fra Marinko je kazao kako želimo Bogu zahvaliti za svjedočanstvo vjere svih stradalih. Misno je slavlje pjesmom uveličao Župni zbor „Krist Kralj“ iz Čitluka.
