Ove godine dvadesetak članova bratstva skupilo se u pet sati u podnožju Križevca odakle su krenuli u razmatranje i suosjećanje s Isusovom ranjenom dušom i tijelom. Svijesni da ga i mi često osuđujemo i povrijeđujemo svojom ubrzanim životom i nedostatkom vremena za Njega i sve one oko nas u kojima On stanuje.
U srcu smo imali sve one koji su često osuđivani zbog istine i pravednosti, zbog ljubavi i sve one koji teško podnose i prihvaćaju svoj križ, te smo zahvaljivali na Njegovoj neizmjernoj ljubavi koja nas ohrabruje.
Koliko nam srce rastužuje pomisao kako je naš serafski otac sv. Franjo plačući znao vikati: "Ljubav nije ljubljena“ jer često i sami sputavamo prihvaćanje i širenje istinske ljubavi, toliko nam srce tješi Marijina blizina i sve ono što je ona strpljivo podnosila hodeći za sinom.
Danas i kroz ove dane hodimo zajedno s Isusom... predajmo mu sve što nas guši u životu, sve križeve i sve ljude koji su osuđivani jer On je pobjedio smrt za nas... i On nam je dao pravi prijemjer ljubavi koja nikada ne prestaje.
Antonija Krišto, OFS Mostar
