Samo nebo spasilo je Međugorje od katastrofalnih posljedica ali i utjecaj snažnog vjerskog naboja koji se upalio u srcu naroda pojavom Kraljice mira. Možemo zaključiti da je nakon Marijinih ukazanja vjera naroda podnijela sve moguće komunističke prijetnje, represije i progone skupa sa vidiocima i svećenicima a da je sakramentalni život unatoč svemu tome jačao. Duhovna ponuda, molitveni ritam i program rezultirao je rijekom hodačasnika koji se slijevao u Crkvu sv. Jakova koji je ujedno i zaštitnik hodočasnika a svijetu je ponudio milost koja zahvaća i preobražava svijet.
Impresivan svakodnevni molitveni program postao je pokretač duhovnih zbivanja. Crkva je iz dana u dan bila sve krcatija, hodočasnici bi i po noći spavali u Crkvi. Spomenimo i to da tada nije bilo nikakvih uslužnih djelatnosti. Prostor ispred i oko crkve bio je najobičnija prašnjava ledina. Upravo tu su korijeni ove današnje prakse koja je proglasila Međugorje ispovjedaonicom svijeta i sakramentalnim čudom.
Podaci koje imamo iz tog vremena su značajni i impresivni a odnose se na broj slavljenih misa u Međugorju. Samo u večernjoj koncelebriranoj misi tijekom 1986.godine sudjelovalo je 4.015 svećenika, brojke bilježe nevjerojatan rast 1987.god kad se broj svećenika popeo na brojku od 14.335 svećenika. Značajan je i broj biskupa hodočasnika.
U 1988.godini Međugorje je posjetilo 50 biskupa i kardinala, ne računajući one koji dolaze incognito. Taj broj je i dalje rastao. Zanimljivo je kao kuriozitet istaknuti podatak da se 6.listopada 1990. u Međugorju istodobno našlo 5 biskupa.
Bogatstvo sakramentalnog života možda najbolje opisuju impresivne fotografije koje vam donosimo u nastavku. POGLEDAJTE:
