Riječ je o djelu proglašenom najboljom knjigom 20.stoljeća u Francuskoj a koje je Saint Exupery napisao samo godinu dana prije smrti, 1943., u trenucima kada su ga bolest i rat polako lomili. Tragični događaji njegovog djetinjstva, vezanima uz smrt voljenog oca koji ga je napustio kada je Antoine imao tek četiri godine i rana smrt mlađeg brata ostavili su trag koji je pretočio u vrhunski završetak „Malog princa“ ali nada i emocije o budućnosti koja je ispunjena ljubavlju, prijateljstvom, zajedništvom i prije svega maštom koju je smatrao pokretačem svega, nagnala ga je da u jednom od najtežih životnih perioda, usred ratnog vihora, napiše ovu predivnu - Molitvu.
Molitva za odvažnost
Pouči me umijeću malenih koraka.
Misli mi razbistri, učini me snalažljivim,
nauči me ugrabiti pravi trenutak
Daj da vidim kako je sve u životu važno.
Jakosti mi daj za red i pravu mjeru,
da ne klizim kroz život poput rasipnika,
već vrijeme svoje da mudro raspoređujem,
pa ipak da umijem prepoznati trenutke
bogate sjajem, ljepotom i milinom
i odvojiti časak za užitak srca i duha.
Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati –
niti o prošlosti, niti o budućnosti
te da je najvažniji sadašnji čas,
i da sve što slijedi učinim najbolje.
Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći.
Trijezan mi uvid podari u istinu
da su poteškoće, porazi i padovi,
neuspjesi, boli pa i katastrofe
na stazi žića vjerni pratioci
uz koje naša bića sazrijevaju i rastu.
Oslobodi me straha da propuštam život.
Ne daj mi ono što želim već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.
