I to mladi. Lijepa mladež – razmišljam! Pod „lijepo“ mislim na ono kad je dečko – dečko, a djevojka - djevojka, onako prirodni, čisti u svom identitetu muškarca i žene, neiskvareni, s pogledom u kojem još ima povjerenja, vjere, osmjeha, topline, stidljivosti i znatiželje. Lijepo ih je i gledati. Pokazuju kako još ima lijepih i dobrih obitelji koja su svojoj djeci znala pružiti prave moralne, životne i vjerske uzore. Gospa je lijepa zato što ljubi – tako je jednom Ona sama objasnila vidiocima razlog svoje ljepote. Mogli bi onda zaključiti da su i ovi mladi lijepi zato što su ih njihove obitelji osposobile za ljubav!
Ljudski faktor
Razgovaram nedavno s jednim mojim starim prijateljem koji je ujedno i vrstan psiholog i psihoterapeut, a što je najvažnije – katoličkih je uvjerenja. I govori mi on kako je danas sve više i znanstveno potvrđeno koliko je u svakom stručnom liječenju osobe zapravo važan ljudski faktor. Odnosno, kakva je osoba koja ti pokušava pomoći riješiti tvoje zdravstvene, psihičke, emocionalne ili neke druge probleme… Naime, ako te ta osoba promatra samo kao objekt, ili je potpuno nezainteresirana za tebe, a u najgorem slučaju još i negativna prema tebi, očekivanja su da će poboljšanje tvog stanja biti relativno malena. Za razliku od terapeuta koji u sebi nosi Božju ljubav i za vrijeme tretmana ne samo da ti pokušava pomoći ljudskim saznanjima, nego zaziva i Božju intervenciju i ljubi te Božjom ljubavlju iz srca, onda je dokazana puno veće učinkovitost liječenja i pomoći.
I tu dolazimo do onoga što je temelj međugorske Gospine škole, koju je fra Slavko pretočio u jednostavne riječi: „Sve što radiš, radi srcem!“. To zapravo znači da je u svem našem življenju, djelovanju, radu, odnosima… najvažnije ono što nosimo u srcu, kakvi smo unutra, koji Duh počiva u nama. Onakvo kakvo nam je srce, takav će biti sav naš bitak.
I ovaj moj prijatelj s početka priče završava svoje razmišljanje riječima, koliko to znači i u odnosima i našim ulogama u obitelji. Danas postoji milijun knjiga i članaka i znanstvenih istraživanja o tome kako odgojiti sretno dijete. A zapravo, kaže on, tajna je samo u ovome: „Ako želiš odgojiti sretno dijete, najprije ti moraš biti sretan roditelj!“ Jer ono što mi JESMO prenosimo na dijete. Dijete je kao spužva. Upija sve ono što vidi, čuje, osjeća… Upija tonove naših riječi, vibracije našeg srca… Nije važan osmijeh na licu, ako je srce tužno i u nemiru. To potvrđuje tvrdnju još jednog poznatog psihologa koji je rekao kako se djeca HRANE s onim što je IZMEĐU roditelja! I opet su to one nevidljive stvarnosti naših duša i odnosa koje na kraju izgrađuju ili uništavaju duh, psihu i tijela naše djece.
Pustite dječicu k meni…
Prisustvovala sam neobičnoj svetoj Misi na Veliku Gospu. Za vrijeme Pretvorbe svećenik je pozvao djecu da stanu oko oltara i budu mu blizu, a zatim ih je za vrijeme Podizanja poslao da budu u klečećem stavu ispred oltara. Kasnije je objasnio kako je za njega kao svećenika najljepši pogled upravo taj kad vidi djecu kako kleče pred svojim Spasiteljem. To je i za njega znak nade, znak da nije nestalo vjere. Djeca trebaju vidjeti HOSTIJU koja se prelomila, koja se daje drugima. I zato ta hostija daje život! Lomljenje i darivanje sebe, uvijek znači život, stvara život i otvara vječni život. To je ono što iz svake svete Mise trebaju naučiti. Kako ljubiti! Zato prava marijanska pobožnost uvijek vodi Isusu. Gospa i ovdje u Međugorju uvijek upućuje na svoga Sina, uvijek šalje u Crkvu, uvijek poziva na Euharistiju.
Biti Gospini
Konačni zaključak priče jest taj da ukoliko želimo imati sretnu i lijepu djecu, trebamo svi biti Gospini. Mi kao roditelji trebamo njezinu pomoć da nas vodi k Isusu, Izvoru ljubavi, kako bi mogli tu Božju ljubav prenositi djeci. A djeca bi trebala biti Gospina kako bi ih njezina majčinska ljubav štitila od nasilnog, hladnog i izvitoperenog utjecaja svijeta. Današnja svetkovina Velike Gospe neka nas uvijek na to podsjeća!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
