Jedan klik, jedan touch (dodir) i informacija je tu. Nema iščekivanja. Izgubilo se u zaslonima mobitela koji odmah odaju tko te zove, koga ti zoveš. I dapače, nema čekanja da nekoga „dobiješ“ kad se vrati kući, nego je svatko dostupan svagdje, odmah – čim poželiš spojiti se s njim. Ne sjeda se piti kava, jer postoji coffe to go koju piješ dok hodaš i radiš. Pisma se ne pišu i neiščekuju, jer porukice stižu za tren oka, isto tako i fotografije koje si uslikao. Ne treba filmove nositi fotografima da bi vidio kako je slika ispala – eto je tu odmah ispred tebe u svim rasponima piksela i filtera. Ova kultura od ODMAH, učinila je da smo neprimjetno izgubili strpljivost. Izgubili smo sposobnost iščekivanja. Uzbuđenost čekanja. Radost iznenađenja.
Možda baš zato Gospa u zadnjoj poruci od 25. 11. 2017. kaže: „…vjerujte i molite i živite u milosti i IŠĆEKIVANJU vašeg osobnog susreta s Njim.“ Gospa nas poziva na iščekivanje u vjeri, molitvi i življenju. Samo tako spremit ćemo se za iznenađenje Božića!
Nemojte stoga odmah okititi kuću kao što su već okićene ulice i trgovački centri. Nemojte još kititi bor, nego ga ostavite za Badnje veće – uz zajedničku obiteljsku večeru i molitvu i mirise pečenih kolača. Nemojte već staviti maloga Isusa i jaslice – pustite da se djeca vesele i iščekuju i zajedno s pastirima i anđelima mu se kroz ovo Došašće približavaju. Nedopustite da vam ovo „sada“ i „odmah“, „lakše“ i „jednostavnije“ ukrade najljepše trenutke iščekivanja i iznenađenja. Ukrade najljepše Božićne uspomene vaše djece. Isprazni sjećanja na to najljepše vrijeme u godini koje nije sada, niti odmah, nego se priprema, čeka i gradi u toplini odnosa, blizine, prisutnosti i sebedarja. ČEKAJTE!!!
