Sigurno je da je ove godine ovo vrijeme priprave za taj svečani događaj posebno milosno, jer su se preklopile čak četiri važne svetkovine i pripadajuće im devetnice: Na svetkovinu Rođenja Ivana Krstitelja 24. lipnja, našu uočnicu Gospinih ukazanja, Crkva slavi blagdan Srca Isusova; a sama Godišnjica ukazanja pada baš na svetkovinu Srca Marijina. Tako na neki način kao da Kraljica Mira poručuje kako je doista u središtu njezinih poruka i njezina boravka ovdje u Međugorju ništa drugo nego 'teologija srca'.
U tom glavnom predmetu svoje 'škole ljubavi i života' Gospa nas uči postati što sličniji po ljubavi, čistoći, milosrđu i predanju Njezinom srcu. A sada ova dva blagdana postaju jedno i kao da nam pojačavaju njihovu poruku: SRCE JE BIT SVEGA! LJUBAV JE BIT SVEGA!
Isusovim Uskrsnućem ta Ljubav se razlila u srca naša po Duhu Svetom koji nam je dan. Duh Sveti je nevidljiv. Ljubav je nevidljiva. Otkrivaju se djelima. Marijino srce je tabernakul te Ljubavi Uskrsloga. I Ona nas već 41. godinu uči kako od naših srca napraviti te žive tabernakule Božjeg mira i radosti, postati nositelji Uskrslog. Samo tako dobro može pobijediti u nama, i oko nas kaže Ona i u zadnjoj poruci. (usp. „Budite graditelji mira i nositelji radosti Uskrsloga u vama i oko vas da bi dobro pobijedilo u svakom čovjeku.“ 25. 5. 2022.)
DUHOVNI BOJ
Kršćani su pozvani živjeti u svijetu, ali ne biti od svijeta. A to danas postaje sve teže jer je DUH SVIJETA tako moćno 'usisao' i 'ispunio' skoro sve duhovne prostore i politike i društva, ekonomije, medija, pa čak i crkve… Svima postaje važnije ono što se izvana može pokazati jer, 'ako nije na instagramu, nije se dogodilo', nego sam stvarni sadržaj događaja koji se živi.
Isti taj DUH SVIJETA danas je toliko isprao mozgove i srca ljudi da sve teže postaje vjerovati u ono nevidljivo, ono što bi bila „duhovna vrijednost“ nekog čina, uvjerenja ili akcije. Ne, ako nije razumski logično, dokazivo, funkcionalno, isplativo, olakšavajuće… to jednostavno nema vrijednost. Bez obzira što nas baš taj čin tako logički neshvatljiv možda čini boljim ljudima, oplemenjuje nas ili izvlači od nas ono najbolje. Plod DUHA SVIJETA možda se najbolje vidi u najnovijem japanskom futurističkom filmu „PLAN 75“ nedavno prikazanom na filmskom festivalu u Cannesu koji opisuje moguću stvarnost u ne tako dalekoj budućnosti gdje će se svi stanovnici Japana kad napune 75 godina jednostavno uspavati. Eto, da ne budu na teret društvu – reći će taj racionalni DUH SVIJETA.
A DUH LJUBAVI kojem nas Gospa već 41 godinu ovdje u Međugorju uči kaže nešto sasvim drugo: zar nisu upravo stari i nemoćni oni koji imaju najviše vremena za molitvu? Na kraju svojih zemaljskih dana, dok ih životna sila polako napušta, ostaje ona duhovna snaga koju su ispravnim životnim odlukama stekli, radom zaslužili, predanošću isklesali i sklopljene ruke uz krunicu da se zahvaljuju Bogu za sve ono što su primili i mole blagoslov na sve ono što im je na srcu: njihovi mili i dragi u obitelji. Koliki je to blagoslov i zaštita kad imaš svoje bake i djedove, svekre i svekrve koji, i na svom životnom zalasku, duhovno štite i molitvom zacjeljuju svoja obiteljska stabla i svoje potomke.
DUH SVIJETA nas uči zaboraviti na VJEČNOST! O našim potezima razmišljati na način kao da naš život završava ovdje na zemlji. Pa da imamo što manje zavrzlama i gubitaka. DUH LJUBAVI nam daje drugačiju perspektivu i vrijednost životnim situacijama koje će tek u vječnosti dobiti smisao i svoju plaću.
Gospa nas ovdje u Međugorju uči toj logici ljubavi kojoj je krajnji cilj naša svetost (usp. „Gledam vas i Bogu zahvaljujem za svakog od vas, jer On mi dozvoli da sam još s vama, da vas potičem na svetost.“ 25. 5. 2022.)
DUH SVIJETA je duh vukova. DUH LJUBAVI je duh janjaca, duh malenih. Gospa nas u svojoj školi uči da se ne obeshrabrimo, jer: "Sve dok budemo janjci, pobjeđivat ćemo i, čak i ako nas okruže brojni vukovi, uspjet ćemo ih savladati. Ali ako postanemo vukovi, bit ćemo poraženi, jer ćemo biti lišeni Pastirove pomoći." – kaže sv. Ivan Zlatousti.
Ako su nas ova Gospina ukazanja u Međugorju ičemu naučila onda je to sigurno da se Bog proslavlja u malenima, da djeluje u nemoćnima, da izabire neugledno, da čini nešto iz ničega. Snaga Međugorja koju svjedoče tisuće i tisuće vjernika koji su bili i koji danas dolaze jest iskustvo te žive prisutnosti „Boga koji čini nemoguće“ po Gospi. Kao što je učinio da je djevica začela Sina, da je nerotkinja Elizabeta rodila, i danas taj naš 'Bog koji čudesa stvara', djeluje po snazi naše molitve i vjere i želi da snagom DUHA LJUBAVI pobijedimo NEČISTOG DUHA SVIJETA koji stvara podijele i ratove. (usp. „Zato nek vaša molitva bude još jača da utihne svaki nečisti duh podjele i rata.“ (25. 5. 2022.) Međugorje nas uči da ne prestanemo vjerovati u čuda. U ono BITNO što je očima nevidljivo. U Onoga koji je rekao: „Evo, sve činim novo!“ I zato je Međugorje danas još tako aktualno, misteriozno i proganjano!
POZIV NA MUČENIŠTVO
Jer nije to lak put. Kao što nije bio ni Gospin. Ni Isusov. Ni apostola. Ni prve Crkve. Djela apostolska nam govore: Bit će progona, zatvarat će vas… ali ne bojte se. S vama će biti Duh sveti, BRANITELJ – on će govoriti umjesto vas! Nemojte se obeshrabriti. Ustrajte. Progonstva su znak da ste na dobrom putu. Kao što su progonili mene, progoniti će i vas.
U svjetlu Gospinih poruka, možda nije slučajno da je riječ SVJEDOK koja se koristi u Ivanovom evanđelju („I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom!“ Iv 15, 27) prijevod grčke riječi μάρτυρας koja zapravo znači MUČENIK. Naime, Gospa nas ovdje u Međugorju često poziva da budemo njezini svjedoci.
U svjetlu ovog biblijskog govora, ovaj poziv na svjedočenje je zapravo poziv na mučeništvo zbog ispovijedanja vjere u Istinu, u Isusa Krista i to raspetoga. A kako svijet ide dalje, vidimo kako obrana tih temeljnih Božjih zakona i naravnih prava, postaje već svojevrsna izopćenost od svijeta, za neke već, a za druge uskoro, i mučeništvo. "U dalekoj budućnosti živjet će ljudi koji će imati razvijen um. Ali umni razvoj neće ići s duhovnim razvojem. U to će vrijeme onaj koji bude pričao o duhovnosti izgledati smiješno jednako kao riba koja bi s ovcama pasla travu u gorskim krajevima." – dobro je prorekao sv. Bazilije Veliki.
NE MI, NEGO BOG ĆE UČINITI
Ipak, i Gospa i Isus nas ohrabruju. Još su s nama. A Isus nam obećava: „Vi ćete jadikovati i plakati, a svijet će se radovati. Vi ćete biti žalosni, ali će se vaša žalost pretvoriti u radost.“ (Iv 16.20) Isus ovo govori u pasivu: 'žalost će se pretvoriti u radost'. Nećemo to učiniti mi, našim silama i zalaganjem. Nego će to učiniti Bog. Zato iako će biti patnji i kušnji koje će se strušiti na kršćane, naš Bog će prividni neuspjeh pretvoriti u uspjeh, u radost. I to je tajna naše smirenosti i naše vjere u Uskrsloga.
Paula Tomić/medjugorje-info.com
