Sve sazrijeva, sve se prikuplja i posprema za teške i oskudne zimske dane. Jesen svojom raskoši boja i bogatstvom plodova potiče na zadivljenost i zahvalnost. Ne čudi stoga što je crkva i liturgija u ove dane uvela proslavu Zahvalnosti Bogu za sve plodove Božje ljubavi i darove zemlje. Zašto je tako važno biti zahvalan, ne samo sad u jesen nego i inače u životu – promišljamo u slijedećem tekstu:
BITI ZAHVALNI
Zahvalnost je jedno od glavnih pozitivnih osjećaja ili stavova koji se javljaju kao odgovor na neku iskazanu dobrobit. O važnosti zahvalnosti govori se u različitim religijama, u filozofiji, a pozitivna psihologija počinje ju proučavati tek nakon 2000. godine. I naša nas katolička vjera potiče na zahvalnost. Sam je Isus znao prepoznati dobro djelo i biti na njemu zahvalan. To vidimo iz primjera kad je pohvalio preljubnicu koja mu je dragocjenom pomasti pomazala noge (usp. Mk 14, 3-9) ili kad je pohvalio sirotu udovicu koja je ubacila svoja zadnja dva novčića. (usp. Lk 21, 1-4) Evanđelje također pokazuje da je Isusu bilo drago i kad su drugi ljudi bili zahvalni za učinjena im dobročinstva. To vidimo u prispodobi o deset gubavaca koje je očistio, a samo se jedan i to Samarijanac vratio da mu zahvali. Na to je Isus primijetio: A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« (usp. Lk 17, 18-19)
Sv. Pavao u svojim poslanicama često puta potiče učenike i vjernike prve crkve da budu zahvalni (usp. „I zahvalni budite!“ Kol 3, 15); te da upućuju zahvalu Bogu (usp. „Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu“. 2 Kor 9,12) Ii sama sv. Misa – EUHARISTIJA, zapravo je najuzvišenija molitva zahvale Bogu. (usp. Euharistija – čin zahvaljivanja Bogu. Riječi eucharistein (Lk 22,19; 1 Kor 11,24) i eulogein (Mt 26,26; Mk 14,22) podsjećaju na židovske blagoslovne molitve koje – napose one izgovorene za objedom – navješćuju čudesna Božja djela: stvaranje, otkupljenje i posvećenje.)
Odlomci iz Evanđelja koji govore kako nas je Bog ljubio dok smo još bili grešnici (usp. Rim 5,8) i kako Bog ljubi bez iznimke i dobre i loše, pravedne i nepravedne (usp. Mt 5, 45), pokazuju i kako naša zahvalnost ne smije biti ograničena samo na one koji nam čine dobro, nego dapače i na one koji nam čine nažao, koji su prema nama nezahvalni, da dakle treba biti „savršena“ poput savršene ljubavi nebeskog Oca koji ljubi sve bez iznimke i na taj način im daje priliku za promjenu.
VAŽNOST ZAHVALNOSTI
New age sljedbenici reći će kako je zahvalnost važna „zato što rehabilitira naš odnos prema stvarima, bićima i odlikama koje posjedujemo. Posebno je zaslužna za razinu naše sreće i uspjeha, jer usredotočivanjem na sve ono na čemu možemo biti zahvalni po prirodnim zakonima privlačimo još više toga na čemu možemo biti zahvalni. U nestašici, dok mediji jačaju naš osjećaj da nemamo dovoljno, zahvalnost je čarobni štapić koji odvraća naš pogled od svega onog što nemamo prema svemu onom što imamo i što nam je dragocjeno. Tim preokretom uspostavljamo ravnotežu i pozitivan stav koji dovode do sreće i uspjeha.“ (usp. http://www.zivotna-skola.eu/vrline/zahvalnost.html)
Mi katolici možemo otići i korak dalje te reći kako je zahvalnost temeljni stav kojim gradimo naš odnos prema Bogu, odnosno način na koji se otvaramo Božjem djelovanju. Naime, Božja milost u čovjeku nastanjuje se na dva načina. Prvi je kod čovjeka grešnika. Nakon obraćenja, nakon ispovijedi, sve prostore grijeha nadomješta i ispunja Božja milost. Što je dakle bio veći grijeh, to nadmoćnije i snažnije u čovjeku prevlada i djeluje Božja snaga i milost. Drugi način je u čovjeka vjernika koji možda nije iskusio velikih grijeha. U njemu se prostor za Božju milost i Božju prisutnost „izdubljuje“ zahvalnošću. Naime, što je zahvalnost veća i dublja, toliko je veća, dublja i prisutnija Božja milost u čovjeku. Dok su tjeskoba i strah emocije najnižih frekvencija, emocije koje „hrane“ duhove smrti, ljubav i zahvalnost su emocije najviših frekvencija koje čovjekovu dušu i tijelo uzdižu u duhovne prostore samog Života.
ZNANSTVENI DOKAZI
Postoje i znanstveni dokazi dobrobiti koje čovjek uživa ukoliko u sebi živi ovaj evanđeoski savjet da bude zahvalan. Pa je tako dokazano kako zahvalnost pomaže ZDRAVLJU. Naime, zahvalnost nas čini otpornijima na bolesti. Većina bolesti uzrokovana je psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću zahvalnosti (žaljenje, kukanje, prigovaranje, ogovaranje, krivnja, okrivljavanje, kritiziranje, ljutnja, frustracija, pesimizam, netolerancija, arogancija...), u našem se tijelu stvaraju energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta pa time i mnoge bolesti i poremećaje. Ako umjesto ogorčenosti ili bilo koje druge negativne emocije prema nekom osjećamo zahvalnost, onda se energetske blokade otklanjaju pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi zdravlje.
1) Grafikon HeartMath instituta prikazuje očitanje monitora srca - ritam srca kad je osoba frustrirana i kad je zahvalna.
2) Japanski znanstvenik dr. Masaru Emoto radio je eksperimente na vodi analizirajući kako se ona kristalizira s obzirom na utjecaj negativnih ili pozitivnih emocija. Ustanovio je da su najljepše forme kristala vode onda kad se prema vodi upućuju osjećaji ljubavi i zahvalnosti. (Pa sad zamislite kako se osjeća ljudski organizam kad je pod tim osjećajima, uzimajući u obzir da oko 85% ljudskog tijela čini voda.)
Negativne emocije Emocije ljubavi i zahvalnosti
ŽIVJETI ZAHVALNOST
Vidjeli smo dakle koliko je zahvalnost važna i u tjelesnom i u duhovnom životu. Ona nas otvara pozitivnom Božjem pogledu na svijet i život u kojem na kraju sve služi na dobro onima koji ljube Boga i koji se trude živjeti njegovu Riječ. I kušnje i progoni, i bolesti i križevi, i sve loše i sve dobro, predano Bogu - sve izvodi i donosi dobro: a to je spasenje duše! Zato nije čudo da se ovaj svijet tako bori protiv zahvalnosti. I Evanđelje kaže kako će u posljednjim danima ljudi biti negativni i nezahvalni (usp. „A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, NEZAHVALNICI, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 2 Tim 3, 1.2).
Stoga, dragi moji čitatelji, imamo veliki zadatak pred nama. Iskoristiti ovo vrijeme darovanog života za učiti se biti pozitivni i zahvalni za sve ono što nam Bog daje! Na poseban način voljela bih da u sebi nosite svijest da uza svo naše siromaštvo i možda ekonomsku krizu i besposlicu i svakodnevne probleme opet imamo više od milijun i 400 tisuća afričke djece iz Nigerije, Somalije, Južnog Sudana, Jemena i Ruande, koja u ovim trenucima radi suše i rata umiru od pothranjenosti i gladi te raznih bolesti.
Neka nam tako naše molitve i naša zahvalnost učine ovo jesensko vrijeme ubiranja plodova najljepšim vremenom do sada! Molitva i zahvalnost učinit će da uđemo u Božje vrijeme – u vječnost – a tamo „ubiranje plodova zemaljskog rada, znoja, ljubavi i žrtve“ nikada ne prestaje! Sretno!
Paula Tomić (tekst objavljen u časopisu Book, 2017.)
