Naime, mislila sam pisati o negativnim stvarima u meni. Na primjer o tome kako nisam bila baš jako postojana u svojim korizmenim odlukama odricanja, kako mi je teško živjeti poniženje… Pa sam mislila komentirati i neka negativna ponašanja u društvu. Na primjer kako ljudi više vide i cijene nečiju titulu umjesto osobu, kako su ljubomorni na uspjeh drugoga… I na kraju osvrnuti se na negativne događaje u svijetu. Na primjer kako je teška ratna situacija u Siriji, Nigeriji, Ukrajini…, kako je puno žrtava u kojekakvim nesrećama, o nedavnoj odluci Švedske akademije da u novi rječnik švedskog jezika uvrsti rodno neutralnu osobnu zamjenicu „hen“ kojom bi se, u ime ravnopravnosti, izbjeglo spominjanje muškog i ženskog roda, o biznisu od 2 milijarde dolara vezanom uz surogat majčinstva, o više od 46 milijuna pobačaja koji se obave svake godine diljem svijeta, koje postaje „temeljno ljudsko pravo“ i kojem se sada još pridodaju i pobačaji u kasnoj trudnoći ubrizgavanjem otrova u dijete…, o tome kako član europskog parlamenta službeno propagira pedofiliju kao dio seksualne revolucije, kako čipiranje postaje obavezno i kako ga ljudi sa smiješkom prihvaćaju jer su ih mediji uvjerili kako će im to jako „olakšati život“…
Ispovijedam kako sam očekivala da će se i Gospa u ovoj travanjskoj poruci složiti sa mnom i progovoriti o zločestom svijetu i mlakim kršćanima… o ljudima koji gledaju i pišu bez srca i ljubavi, pa zato u svemu vide zlo i sve kritiziraju…
Ispovijedam kako je najteže „upoznatu ljubav“ živjeti na svom vlastitom primjeru. Puno je lakše živjeti kao ovi „neki“:
„Postoje neki koji žele biti ponizni, ali ne i prezreni;
žele se zadovoljiti onim što imaju, ali da ne trpe oskudicu;
biti čisti, ali ne mrtveći svoje tijelo;
biti strpljivi, ali da ih nitko ne gnjavi.
Dok nastoje steći kreposti,
istovremeno izbjegavajući žrtve koje idu s krepostima,
nalikuju onima koji, bježeći s bojnog polja,
žele dobiti rat,
živeći udobno u gradu.“
(sv. Grgur Veliki)
Ispovijedam kako sam potpuno u krivu. I dalje mislim kako Gospa sve ovo negativno gore navedeno sigurno vidi, ali nije to ono što ona GLEDA! Kada bi gledala sve ono ružno i nesavršeno, davno bi nas se odrekla. Ona je majka. I ona ljubi. I zato što gleda srcem i ljubavlju, baš kao i svaki roditelj koji voli svoje dijete, ona u nama vidi ono lijepo. A mora ga biti… barem malkice – jer smo stvoreni na Božju sliku – a Bog je „najljepši od ljudskih sinova“. Ona u nama gleda ono dobro i dapače poziva i nas „da u svakom Božjem stvorenju, u svoj njenoj djeci, pokušamo vidjeti nešto dobro i pokušamo ih razumjeti.“ Bez ovog „Gospinog pogleda“ nemoguće je zajedništvo, nemoguća je Euharistija.
Ispovijedam kako sam htjela napisati lijepu kolumnu koja bi ujedno bila i čestitka za Uskrs, sa nekim pametnim mislima i željama. I sad čitajući ove retke Gospine poruke shvaćam da nema veće misli ili želje od življenja Euharistije. Od onoga što nam je Isus na Veliki četvrtak pokazao u pranju nogu, u darivanju sebe. Živjeti Euharistiju znači vidjeti ono Dobro u nama i drugima koje se dijeli za život svijeta. Živjeti Euharistiju znači biti znak kako smo svi mi jedno tijelo, pozvani na ljubav i žrtvu prema bližnjemu. Živjeti Euharistiju jedini je put prolaska kroz Veliki petak do Uskrsa. Živjeti Euharistiju i živjeti Uskrs nemoguće je ako se ne osjećamo kao braća i sestre ujedinjeni u ljubavi prema Isusu. A ne mogu u drugome vidjeti brata ili sestru ako vidim samo negativu, ako ne vidim i ono lijepo.
Fra Slavko Barbarić je već davno proniknuo ovu karakteristiku „Gospinog pogleda“, naime da Ona u svemu traži dobro. Kao pedagog znao je da je to osnovno pravilo dobrog i uspješnog odgoja. U svojoj posljednjoj propovjedi fra Slavko kaže: „Gospa, naprotiv vidi svijet drugačijim očima. Ona vidi dobro iako je malešno i nedovoljno. Ona vidi i zahvaljuje. Zahvalnost je prvo pravilo lijepog ponašanja. Ako želiš nekoga odgojiti, moraš prije svega vidjeti ima li u njemu išta dobra, pa makar i malo. Zatim trebaš vidjeti kakav bi taj netko mogao postati, i onda trebaš zajedno s njim na tome raditi. Ako smo slijepi vidjet ćemo samo ono što nije dobro, nije savršeno, što nas ne zadovoljava, i onda započinjemo s kritikama, osudama i izražavamo naše odbacivanje. Gospa vidi dobro koje je na svijetu. Ona vidi i ono što bi se moglo popraviti i zalaže se za to... Čitaj poruke! Poruke su pozitivne, poruke daju nadu i ohrabruju. Gospa u nama traži pozitivne snage i zbog toga joj zahvaljujemo. Oni koji slijede Gospu nemaju vremena za kritike. Gospa nas ohrabruje da učinimo nešto i tamo gdje možda mislimo da ne treba, da nije dobro ili zahtjeva veliki napor.“
Ispovijedam kako na kraju nemam nikakvu drugu želju za sebe i za vas, dragi moji čitatelji, osim da nam dobri Bog za ovaj Uskrs udjeli „Gospin pogled“, pa da u svima i svemu počnemo najprije zamjećivati ono dobro i lijepo. To će uistinu onda biti pravi Uskrs, prava novost života i za nas i za sve oko nas.
Usporedi, Gospina poruka Mirjani, 2 travanj 2015.
"Draga djeco, izabrala sam vas, apostoli moji, jer svi vi u sebi nosite nešto lijepo. Vi mi možete pomoći da ljubav radi koje je moj Sin umro, a zatim uskrsnuo, iznova pobijedi. Zato vas pozivam, apostoli moji, da u svakom Božijem stvorenju, u svoj mojoj djeci, pokušate vidjeti nešto dobro i pokušate ih razumjeti. Djeco moja, svi ste vi braća i sestre po istom Duhu Svetom. Vi ispunjeni ljubavlju prema mome Sinu možete pričati svima onima koji tu ljubav nisu upoznali ono što vi znate. Vi ste ljubav moga Sina upoznali, Njegovo ste Uskrsnuće shvatili, vi s radošću upirete oči k Njemu. Moja majčinska želja je da sva moja djeca budu ujedinjena u ljubavi prema Isusu. Zato vas pozivam, apostoli moji, da s radošću živite Euharistiju, jer u Euharistiji moj Sin vam se uvijek iznova daruje i svojim primjerom pokazuje ljubav i žrtvu prema bližnjemu. Hvala vam".
Ako želite još odličnih kolumni od Paule, kliknite OVDJE
