Dolazi k njima s pozdravom „Mir vama!“ Dolazi k njima jednako ranjen i proboden, ali njegove rane ne ispuštaju smrad propadanja, nego uzvišeni miomiris prihvaćanja, ljubavi i milosrđa. Njegovo uskrslo tjelo govori im o pobjedi nad smrću i o postojanju vječnog života koji slijedi iza nje. Pobjeda nad smrću, zaboravom i nestajanjem izgoni strah, raspršuje očaj, vraća smisao. Zato je plod uskrsnuća MIR! Znati i iskusiti da grijeh i smrt nemaju zadnju riječ, nego se iz njih, ako čvrsto vjeruješ u milosrdnu ljubav Boga Oca, uvijek može roditi život i spasenje.
Svijet koji ne poznaje snagu Isusa Krista, živi u nemiru, jer ne vidi budućnost. Odnosno, vidi ju, ali zbog toga što ju stvara bez snage Uskrsloga, ta ljudska budućnost je tužna, nesretna, besmislena, nepravedna, kataklizmička, zavržava u smrti i propasti. I zato je puna straha! To je budućnost na koju nas Gospa upozorava: „Vjetrovi nemira, sebičnosti i grijeha zahvaćaju mnoga srca i vode ih u nemir i propast.“ (usp. Gospina poruka 25. 4. 2025.) Znakovito je da Gospa dva puta u jednoj rečenici spominje riječ „nemir“. Kao da želi naglasiti kako je izvanjsko nemirno stanje svijeta još više postalo i unutarnje stanje duša. U ovom općem nemiru, kao kad se roj osa uznemiri ili jato riba uhvati u mrežu i zatalasa, izgubi se svaki red, smisao i cilj. Izgubi se razum, osjećaji i volja, vlastiti identitet. Svi postaju samo „ubojice“ koje se očajnički brane i žele preživjeti. Nastaje kaos. Zato je Gospi tako važno da se vratimo Bogu i molitvi. Jer kad smo u Bogu, onda smo svoji. Onda znamo tko smo, koji je naš pravi identitet: da smo ljubljena djeca Božja. Onda znamo koji je naš put i zadatak: vratiti se po ljubavi ka Ljubavi. I taj nam se put po molitvi i sakramentima otkriva. Kad znamo tko smo i kamo idemo, onda nam je 'dobro u srcima' ili drugim riječima, onda imamo mir u sebi i stvaramo mir oko sebe. (usp. „Zato vas pozivam, dječice, vratite se Bogu i molitvi da bi vam bilo dobro u srcima i zemlji na kojoj živite.“ 25. 4. 2025.)
Dugo mi je trebalo shvatiti što zapravo u stvarnom životu znači 'uskrsnuće'. Zašto je tako važna ova svetkovna koju smo nedavno proslavili, zašto je bit naše vjere pashalni misterij: muka, smrt i uskrnuće Isusa Krista. Na početku širenja radosne vjesti, samo je to apostolima bilo važno prenijeti onima koji su ih slušali tu kerigmu (kerigma, grč. ϰήρυγμα: navještaj, biblijski izraz za novozavjetnu poruku – Isus Krist je spasitelj, mesija). Bila je muka, bila je smrt, ali bilo je i uskrsnuće. Isus Krist, Sin Božji to je prošao i tako nam pokazao da i mi, ako smo u Njemu, s Njim i po Njemu, možemo iz svake naše smrti, grijeha, pada, bolesti, tuge, depresije, beznađa... ustati i početi iznova.
„Svaki svetac ima povijest i svaki grešnik ima budućnost!“ – uzrečica je koja mi ovih dana tako često pada na pamet i koja dobro pokazuje da s Isusom nema beznadnih slučajeva. Preobrazujuća snaga uskrsnuća je po milosti djelotvorna u svakom Božjem djetetu. Ako želimo, ako vjerujmo, ako se nadamo i ako ljubimo... Bog se, u ama baš svemu što je mrtvo u nama može proslaviti. I baš to mjesto u kojem smo najslabiji, postaje mjesto gdje je Božja milost najveća. Jer je to iskusio, sv. Pavao može uskliknuti: „Kada sam slab, onda sam jak!“
Kako je lijepa ova spoznaja da Bog sve vodi na dobro onima koji ga ljube. Iz te vjere u preobrazujuću snagu uskrsnuća u nama, proizlazi uskrsni mir. Onaj mir koji samo Bog daje jer je Bog temelj ove promjene. Kada znamo da svaki naš put, i dobar i loš, može na kraju poslužiti da se Bog u njemu proslavi, onda sigurno možemo biti mirni!
Cijeli četvrtak, 8. svibnja 2025., pisala sam ovu kolumnu i razmišljala o tome što znači ova Isusova uskrsna poruka mira, što stanje mira znači za dušu i svijet. Iščitavala sam zadnju Gospinu poruku i tražila od Duha Svetoga da mi pojasni što nam njome Gospa želi reći za sadašnji trenutak. I u sebi sam borbeno živjela prelaske iz stanja mira u stanje nemira i obrnuto, zbog trenutnih životnih situacija i odnosa. I ovog četvrtka 8. svibnja 2025. na blagdan Gospe od Pompeja, Katolička crkva je dobila novog Petrova nasljednika, papu Lava XIV. koji se upravo pozivom na Isusov uskrsni mir obratio narodu: „Neka mir bude sa svima vama! Braćo i sestre, ovo je prvi pozdrav Isusa Uskrslog, koji je dao svoj život za stado Božje. Želim da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, dođe do vaših obitelji, dođe do svih osoba, ma gdje one bile, do svih naroda, do cijele zemlje. Mir! Neka mir bude s vama! Ovo je mir uskrsnulog Krista, mir milostiv, mir ustrajan, koji nam dolazi od Boga, Boga koji nas sve voli, koji nas voli bezuvjetno...“
Vjerujem da u Bogu nema slučajnosti i da sve vodi Njegova sveznajuća ruka. U ovom trenutku i to je jedan veliki razlog za zadržati unutarnji mir i živjeti kao 'hodočasnik nade' u ovom svijetu nemira i beznađa.
Živimo u povijesnom trenutku kada su sve oči svijeta uperene u Vatikan i u novog papu, ali ne zaboravimo snažne riječi kardinala R. Saraha koji kaže: „"Središte Crkve nije vatikanska uprava. Središte Crkve je u srcu svakog vjernika u Isusu Kristu, koji moli i koji se klanja. Središte crkve je u srcu samostana. Središte Crkve je prije svega u svakom Tabernakulu, jer je tamo Isus prisutan. Crkvi se ne može suditi prema svjetskim mjerilima. Ankete nemaju veze s njom. Crkva nije ovdje da utječe na svijet. Crkva ponavlja Isusove riječi: „Ja sam zato rođen i zato dođoh na svijet, da svjedočim istinu. Svaki, koji je od istine, sluša glas moj." (Iv 19,1) Kršćani će uvijek biti nedostojni ove misije, ali Crkva će uvijek biti tu da svjedoči Krista."
U svakom od nas je dakle središte Crkve dokle god u njemu živi Isus Krist i svako od nas je pozvan svjedočiti tu Istinu, da je samo Isus spasitelj. Zato se Gospa, Majka Crkve, ovdje u Međugorju, ne umara pozivati nas na obraćenje, jer obraćati se znači svjedočiti da ovu Gospinu Crkvu koja svjedoči Krista, vrata paklena nikada neće nadvladati. (usp. Volim vas, dječice, i zato se ne umaram pozivati vas na obraćenje. 25. 4. 2025.)
Paula Tomić/Glasnik mira 5/2025
